Dolazi Naša Helena
Bok, ljudići!
Evo, stigla i ja. I opet jedva. I nije se znalo do zadnjeg časa. Znam da ste se i vi već jako brinuli za mene.
Ma ove godine mama šutjela i rekla da ona više neće praviti raspored jer da se tatina baka onda uvijek ljuti na nju.
Problem pravila mamina baka.
Tatina baka kaže da su se njih dvije to dogovorile. -Jednom jedna, drugi puta druga, samo da se za Božić ide kod mamine bake.
Helena, tatina Baka je sama. I još radi. Mora prati prozore.
-Ma ne mora. -Kako ne mora kad ide Božić? -Pa tako lijepo. Tatina baka mi je preko skajpa rekla da ona nikad ne pere prozore prije Božića jer Djeda MRraz ionako dolazi kroz dimnjak.
-Kakva je to žena što ne pere prozore prije Božića?, tiho je rekla mamina baka maminom didi. -Pa dobro, ako neće prati prozore, rekla je glasno baka od mame, mora peći kolače.
-E.to mora, rekla sam ja. Zato i moramo ići kod tatine bake. Da joj ja pomognem. -Milo, meni nitko drugi ništai ne pomogne osim tebe, rekla bi sada baka od tate, samo da je uključen skajp.
-Pa je l’ to stvarno njih dvije peku kolače?, pitala je mamina baka moju mamu. Tiho. Da ja ne čujem. A ja sve čujem.
-Ma stvarno, rekla je moja mama. Glasno. Mrljaju te kolače do samog badnjaka. Ne mo’š uć’ u kuhinju od krša, rekla je mama. Sad’ opet tiho.
-Ja i moja baka ne mrljamo, rekla sam ja. Glasno.
-Helena, svejedno trebaš biti kod nas ovog Božića. Pa lani si bila kod one bake.
-Ma pusti, ženo, dijete, nek ide kud voli, rekao je moj dida od mame, a on je jaaaako pametan. Kod nas dođe i preko godine jer smo bliže, a one bake je preželjna. -Dida baš dobro kaže, rekla sam ja.
-Kako da pustim, rekla je mamina baka didi. (A ja kao da nisam ništa rekla.) Pa čuješ da su one još za Badnjak u silnom kršu.
-Nismo, viknula sam ja. Ja i moja baka sve pospremamo. Mi imam oi svaka svoj fertun(kecelju).
-Da, da!, nasmijala se moja mama. Najvažnije je staviti fertun. A to što prozore nije oprala od Uskrsa, to nikom ništa.
-Dosta sad, rekao je moj tata. Jako glasno. -Što veli starac(to je mamin tata), nek’ Helena odluči.
-Idemo u Hrvatsku. Idemo u Hrvatsku! U Hrvatsku! U Hrvatsku. Hrvatsku!
Onda je odlučeno, rekao je moj tata. Opet glasno. Idemo kod moje mame.
-Kao da samo ti imaš mamu, rekla je mama jako tiho. -Baš ste ove godine trebali biti kod nas, rekla je mamina bak.
-Ma kažem ti da su se njih dvije dogovorile, sad bi opet rekla moja hrvatska baka. Samo da je uključen skajp.
Hehe. A moja hrvatska baka ne zna da smo se i ja i moj tata dogovorili.