Dragi naši!

Tko god Božić slavi 7 januara(siječnja), neka mu je sretan i blagoslovljen, kako njemu, tako i svima njegovim.

A tko je „svoj“ Božić proslavio 25. prosinca (decembra), a 7 siječnja (januara) će ponovno sjesti za svečanu božićnu trpezu(stol) i početi ručak sa ukusnom hladetinom, pačama, pihtijama ili kako se već gdje zovu, znači da ima prijatelja, da ima brata Čovjeka.

A tko ima sa kime slaviti, ima sa kime i raditi.

Ako treba i tugovati.

Pa se onda nadati.

Raditi i,.... za godinu dana opet slaviti.

Najprije 25 prosinca.

Zajedno.

A onda 7 januara.

Opet zajedno.

Presretni smo kada napišete da vam je na našoj stranici nešto „prelijepo“.

No, naša sreća nije ništa manja (možda je čak i veća), kada nam napišete da vam je nešto „prelepo“.

Nekima je „lipo“, drugima je „fino“, pa smo mi i opet sretni.

Odnedavna ima i nekih riječi koje ne znamo pročitati.

Ali odišu i zrače prijateljstvom.

Pa smo mi i opet sretni.

Granice su sad ovdje, sad ondje.

A mi obični ljudi tu smo, gdje smo.

Sa jednakom srećom kad nam je dobro.

Ljudskom srećom.

Sa jednakom zebnjom kad nešto krene naopako.

Ljudskom zebnjom.

Uostalom, i oni sa Božićem od 25 prosinca i oni sa Božićem od 7 januara,

jednako počinju heklati:

najprije naprave omčicu, pa petljicu, pa lančić, pa onda dalje što se kome sviđa.

I štrikati počinjemo jednako.

Što na dvije, što na četiri, što na okruglu iglu.

Mi još nakit sa svog bora skinuli nismo.

Neka bude još na boru i za ovaj Božić.

Neće dragom Bogu biti krivo.

Sigurne smo.

Sretan i ovaj Božić svima koji ga slave žele

vaše Mala i Velika Ladica