Napaćenu, uzdrhtalu zemlju osvjetljavali su vatrometi razmažene djece dobrostojećih roditelja. Očito, ni jedni ni drugi još nisu doživjeli zla.

Nije ih bilo stid “ići“ putem suprotnim od konvoja i kolona koji su išli nahraniti, utopliti, utješiti potresom razoreni grad.

Nije im bilo žao dati novac za rakete vatrometa, dok Petrinjci ni vode nemaju dok im se ne kupi i doveze.

Nisu se bojali ni osude nas susjeda i sugrađana, koji su se noćas stidjeli rasvjetljenog neba iznad našeg grada. Susjeda koji, iako daleko (relativno) od Petrinje, spavaju u trenerkama, dok im koferi sa dokumentima i najnužnijim stvarima stoje uz sama ulazna vrata. Zlu ne trebalo.

Nisu se noćašnje “vatrometlije“ bojale ni Boga.

Nisu se bojali čak ni one stare (poslovice) da bi medo mogao zaplesati i u njihovom dvorištu.

Svima skupa, pa i ovima gore, neka je sretna Nova 2021. godina. Njima da otvori srca za patnje drugih, a svima ostalima da utješe, pomognu i ohrabre koga god stignu.

Sve vas vole vaše Ladice