(Slika s net-a. Na žalost, ne možete je kupiti na ovom linku)

-Ja sve pošteno. I samo od svog rada, smireno će Čvarak. -Aha!, ljuto će Bijeli Luk. (Domaći) K'oda smo mi ludi! K'oda mi nismo vidjeli kol'ko se i kol'ko pakovalo u grad, samo da se tebe namjesti. I sad kad si dogur'o do 100kn po kili, sad dižeš ruku na uvozni luk, još ljuće reče Bijeli Luk. (Domaći)

-Ljuti ne mogu naprijed, odbrusi mu Čvarak. Dragi moj, nisam ni ja preko noći dogurao do 100,00 kn po kili. Treba malo sjesti s ljudima. I u birtiji. I kraj birtije. Malo im i kući otići. A ne k'o ti! Namrko se i ne bi nikom češnja dao, a kamoli cijelu glavicu. Pa eto ti sad. Sjedi tu i ljuti se. Dok ne uveneš. Šta bi ti ja?!

-Pravo ti kaže Luk!, uključi se Sarma. Dogur'o si ti do 100,00 kn po kili, al' ostao bez dostojanstva. -O, sad se javila prava, odgovori Čvarak lijeno i masno. K'o da mi ne znamo koliko si ti naprimala riže. I gdje ti trebalo i gdje ti nije trebalo. I da je to bar poštena riža? Nego krš. Draga moja, više i ne ličiš na sarmu.

Sarma se pokri kiselim kupusovim listom i zašuti.

-Stanite, ljudi!, povika jedan bucmasti krumpir. Nemojte se svađati i napadati Čvarka, nego da čujemo kako bi i mi nekako u grad. -E, ne možete vi k'o ja, odgovori Čvarak. Treba imati tradiciju. Ali i poznanstva. Treba znati s ljudima. -Čuj, Čvarak, ne poteži me za ljusku. Mislio sam da si čovjek. Nemoj da ja progovorim u kakvom si se blatu valjao.

-Ne trebaš ni reći, osokoli se opet Sarma. Ne vidi samo onaj tko neće. Ljudi, kad je Čvarak bio skuplji od mljevenog mesa?! Nikad. Baš nikad. E, pa?!, povika Sarma i otpuhne sa čela kiseli kupusov list.

-Neka, neka, ljuto će Bijeli Luk. (Domaći) Znamo svi gdje takvi završe!

-Ne prijeti!, uozbiljio se Čvarak. Nisam si ja određivao cijenu. Već ljudi. Ljudi su u meni prepoznali..... -Vitamine!, posprdno upade Krumpir, a onda svi osim Čvarka i Bijelog Luka (Domaćeg), prasnuše u smijeh. -A dobro! Kako si radimo, tako nam i je, zaključi ljuto Bijeli luk. (Domaći).