Bila na svijetu jedna Zemlja. I u njoj ljudi. Zemlja bila prebogata. Ljudi još bogatiji. Ali tužni i nesretni. Svi od reda. Koliko god ih ima.

Tražili sreću na sve strane. Po zlatarnicama i draguljarnicama, po sajmovima i trgovinama. Ali ništa. Nitko i nigdje nije prodavao sreću. A bez sreće je teško i preteško živjeti. Zapravo, nemoguće.

Živjelo se tako godinama u toj zemlji. Bez smijeha. Bez radosti. Bez zadovoljstva. Bez sreće. A ljudi kopnili. Svakim danom sve više.

Ali, kako zlo nikada ne dolazi samo, zavlada teška suša u toj Zemlji. Gorjelo i nebo i zemlja. Zemlja, koja odavno nije imala kišu, palila korjenčiće svake biljke koja je u njoj rasla. A iznad zemlje pržilo sunce. I,...kako ni jedno zlo ne dolazi samo, suša sa sobom dovela glad.

Ipak, jednog dana, sakupili se gladni ljudi te nesretne zemlje na jednoj, sušom izmučenoj livadi. Da vide što će i kako će jer,...gladan je teško biti.

-Čujte, ljudi, reče Jedan. Nećemo mi više tražiti sreću. Ni preslagivati naše blago i dragulje. Nego,...'ajmo vidjet kako da preživimo!

-Pravo i pametno govoriš, reče Drugi.

-Ljudi, imamo rijeku, poviče Treći, tako glasno kao da nikada nije vidio rijeku koja odvajkada protiče tom Zemljom. Rijeka je blago!

-Tako je! Tako je! Tako je!, čulo se klicanje ljudi te bogate i prebogate, ali gladne Zemlje.

Počeše ljudi u toj Zemlji ustajati rano. Da naprave što više posla dok Sunce ne zapeče. Zaorali zemlju. Posijali sjeme. Doveli vodu iz obližnje rijeke. Da im biljke ne usahnu.

I ne primijetivši, počeli se ljudi dovikivati. Dogovarati. Razgovarati. I,...na kraju, smijati. Počeli biti sretni. I to jako, jako sretni.

-O, moji dragi ljudi, reče Jedan. Mi cijeli svijet preokrenuli tražeći sreću, a po njoj gazili. Sreća se sakrila u zemlji. Samo ju je trebalo otkopati, nadoveza se Drugi.

-Ma nema sad veze, nastavi Treći. Bitno da smo mi nju našli i da sad znamo gdje je.

Kad Nesreća i Glad sve to čule i vidjele, uhvate jedna drugu pod ruku i odu iz te Zemlje.

A ljudi u toj zemlji sijali, okopavali, zalijevali, pjevali, jedan drugom pomagali, svi se skupa veselili. Blago i dragulje više nitko spominjao nije.

Noćas je kod nas pala kiša i prekinula dugotrajnu sušu. Jutros gledam, iz zemlje niče sreća.