(Kecelju sa fotografije, kao i ostale LADICA rukotvorine, možete kupiti preko www.ladica-poslovni-pokloni.com)

- Joj, kako ti sve to uspijevaš?, rekoh s divljenjem susjedi, dok je uoči jednog Božića u toploj, ručkom zamirisanoj i urednoj kući, pred mene slagala božićne kolačiće. - Ma meni to ništa, ja to za tili čas.

- Vi'š ti žene!, pomislih zadivljeno. A ne kao ti: trčiš, letiš, a nit ti spremljeno, nit kuhano, nit pečeno. Došlo mi je da zaplačem na licu mjesta, još u toj njenoj divnoj kući i pred onih stotinu vrsta njenih kolača, i to zbog moje sporosti, neorganiziranosti i nesposobnosti

- Hajde, ne budi luda. Ta ti samo nabija komplekse!, tješila me susjeda s druge strane ceste. Pa znaš kako ona to radi?! Početkom dvanaestog mjeseca počinje peći suhe kolače.

- Ozbiljno? Pa je l' joj ne otpuste do Božića?, nastavila sam zbunjeno. - O ne! Kad se ohlade, stavi ih u hladnjaču. A onda, kad završi s čišćenjem i spremanjem kuće, izvadi te kekse iz hladnjače, obuče se, sjedne ih šećeriti i čeka takve bene, kao što si ti, da joj se dive i pitaju je kad je sve to napravila.

- Stvarno?

- Ma kad ti kažem! Vidjela sam to svojim očima, nastavila je susjeda.

-E dogodine, i ja ću tako. Čim se vratim sa mora, uhvatit ću se kolača.. -E, sad si ga i ti pretjerala, ljutnu se moja susjeda.

I od tada, a bilo je to prije puno, puno godina, do danas, ne baš odmah nakon mora, nego kad "zazvoni" početak dvanaestog mjeseca, ja krećem. I,... čim su suhi kolači u hladnjači, osjećam smirenost i sigurnost, pa kasnije i punjeni ispadnu predivno jer nisam nervozna, niti sam u žurbi.

I,...laže svatko tko tvrdi da mu pečenje božićnih kolačića nije ništa. I da je to učinio u tili čas. I još radio sve druge poslove uz to..

(Kako da ne!)