Jednom davno. I jednom nema davno. Zapravo, uvijek i stalno. Bio na svijetu jedan Puž.

Puž k'o puž. Znate kakav je puž. Ljigav i spor. Al' čuo Puž da se traži Vidra. Za posao. Jer je brza i okretna. Javit ću se ja, odluči Puž.

Puzao, puzao, pa i dopuzao. Kad ono, nitko se drugi nije ni javio. A Vidra već stotinu voda preplivala. I odavno odavde otplivala. U bolje. U stotinu puta bolje. Pa stavili Puža. Imenovali ga, kako se to kaže.

Nije sve ni u brzini, osvjedoči se Puž na vlastitom primjeru. Nabrzo se pokazalo da je zapravo najsigurnije puzati. A to, bome, nije mogao nitko bolje od Puža. Puzao za ovim, puzao za onim. Za kim god je trebalo. (I bilo isplatno.) Polako i ljigavo. A plaća dolazila.

Ma nisu ni oni ispred njega išli puno brže. Jer da jesu, kako bi ih Puž stizao.

Bilo to tako lijepo. I trajalo dugo. I ovima ispred. I Pužu iza.

A onda, jednog dana, navukoše se na nebo crni oblaci i grunu oluja. Silna se voda u tili čas izli iz mračnih oblaka.

I popusti brana. I prelije se voda iz rijeke. I poplavi sve.

-Dajte Vidru! Vidru dajte! Nek skače u rijeku i popravi branu dok nas voda sve ne potuši.

Al' Vidre nije bilo. Imali samo Puža. A Puž se boji vode. Još kad je tako blatna i hladna. I Puž ne zna plivati. On zna samo puzati. Za kim god treba. Al' plivati ne zna.

-Pa što držite tu tog Puža tolike godine ?!?!, vikali razjareni ljudi.

-Ti samo šuti, govorili tiho Pužu oni za kojima je godinama puzao. Kako došlo, tako će i proći. S nama ili bez nas. A kad se voda povuče, nitko više neće pitati ni za nas, ni za Tebe.

Pa Puž samo šutio. Nije više ni puzao, samo da nikoga ne sretne i da ga nitko ne vidi. Uspuzao se na vrbovu granu. (To mu bilo najlakše. Jer, Puž napora ne poznaje.) Čekao da prođe. Al', nije prošlo.

Ljudi nekako sami popravili branu. Al' sve im bilo uništeno, pa se bijesno okrenuli Pužu i onima za kojima je Puž puzao. - Da se smijene!!!!, vikali ljudi. I jedni i drugi !!!!!, vikali opet ljudi.

-U pravu ste, ljudi, rekoše ovi za kojima je Puž godinama puzao. I sami vidimo da je vrijeme za smjene.

I naprave smjene. Sad su oni išli za pužem, a Puž puzao ispred njih.

Kad nedavno zatresao potres, Puž se zavukao u svoju kuću. Hvala dragom Bogu, ima je. I dobra je. I potres joj ne može ništa. Al' je nikom neda. Ni za privremeno, ni za stalno. Njemu kuća treba. I kakvo je to pitanje?

Dok se zemlja zlokobno tresla, Puža ni od korova. Kad se zemlja malo primirila, evo Puža na džambo plakatima. Svima Uskrs čestita.