Za početak, krenite u neku Kinesku trgovinu i kupite lutku. Šaljem Vas tamo jer koštaju samo 12,5 kn i jer sam jedino tamo našla ovako punačkije lutke. Istina, felera od glave do pete, ali za ovu potrebu to ne smeta jer ćemo je ionako obući od glave do pete.

Potom joj oko struka još obmotajte kakve bijele krpe, zavoja ili tanke spužve, da bude još punačkija. Tako će biti sličnija snaši, ali će i čvršće stajati u litrenoj tegli. U teglu možete do njene trećine nasuti pijeska (, ali nije nužno), da bi bila teža i stabilnija: sada tegla, a kasnije cijela lutka. Potom u teglu staviti lutku sa njenim bijelim platnenim pojasom. Krpe treba staviti taman toliko da lutku teško ugurate u teglu jer joj i taj omotač daje čvrstoću.

Pa eto, za danas toliko. Nabavite sutra lutku pa ćemo nastaviti dalje. Dok ne počnu poslovi na dvorištu i u bašči, napravit ćemo je.

N E O D U S T A J T E A K O N E M A T E Š I V A Ć U M A Š I N U! Toliko je malo šivanja da, vala baš, možete i rukom.

Materijal: Najbolji je šifon. Lako se veze, lako ubada heklaricom radi opheklavanja, lijepo se pere, dobro štirka, uredno pegla i nije skup. Ima ga i po 9,00 kn.

No, mi koje je isplašio rat ni 9,00 kn ne dajemo ako baš ne treba. Ja nošnjice krojim od rasparenih komada posteljine koje sam za rata podobivala iz raznih donacija.

Što vele, dobar sepet, al' mu fali dano. Tako i te moje plahte. Prozirne taman tamo gdje bi trebalo leći. No, ono okolo je još čvrsto, pa je za te male komade i dobro i dosta. Ako nemate starih plahta i šifona, dobar je i damast.

Krojenje: Krenut ćemo od marame jer je ona najlakša i za krojiti, i za izvesti, i za ispeglati, iako se ona posljednja stavlja; onda kad je cijela lutka već obučena.

Za maramu treba otkrojiti četverokut dimenzija 19, cm x 19, cm. Baš su se ove dimenzije pokazale najbolje za veličinu glave ove lutke. Ako otkrojite manje, nećete moći obuhvatiti glavu. Ako otkrojite veće, svojom će veličinom odudarati od veličine lutke. Kako ja imam i prevelikih i premalih marama, uštedite si trud i razočarenje, pa odmah napravite i izmjerite tako kako sam Vam rekla. Ja taj četverokut malo podvrnem na rubovima, pa obrubim mašinom. Ako nemate mašinu, samo malo podvinite, “prepeglajte“ noktom, ili ako ste baš pedantni i strpljivi, sfircajte, pa onda opheklajte nekom čipkom. Ako ne znate heklati, to nikako nije znak za odustajanje, niti razlog da ostanete bez lutke. Ni govora. Ima kupovnih traka koje su nerijetko čak i ljepše od onih koje se ručno rade. Kad to napravite, u jednom uglu, slobodno penkalom, (da bolje vidite, a kasnije se to iskuha), nacrtajte neki cvjetić. Ako niste vični crtanju, napravite jedan kružić. To svatko zna. On će Vam biti ona žuta unutrašnjost cvijeta. Kad se oko tog kružića nacrta pet ili šest (kako Vam već ispadne) istih takvih kružića, pa njih kasnije izvezete crvenim koncem, evo Vam cvijeta. I..., koji zeleni ubod kako god ga napravite i marama za Vašu lutku je izvežena. (Neka se na ovo objašnjenje ne ljute vrsnije slikarice; uputstvo je samo za one koji se još nisu okušali u crtanju, a evo, sad bi nešto malo trebalo). I evo, marama je gotova. Kasnije ćemo je samo presaviti po pola i staviti lutki oko glave, s tim da ćemo ovu njenu rasšupanu kosu prethodno počešljati u pletenicu i svezati crvenom vunenom vrpcom. No, o tom-potom.

Eto, snijeg je vani i kažu, potrajat će. Radite maramu za Vašu lutku i usput smišljajte kako će se Vaša lutka zvati.

Ako je marama za lutku gotova, možete napraviti rukave i prednjicu za bluzicu. Mjere i nisu toliko bitne jer lutka ima kratke ruke, pa se ti iskrojeni komadi kasnije peglom podvijaju. Rukavi sa slike su otkrojeni kao pravokutnici 19,00 cm x 17,00cm. Ovim se mjerama možete poslužiti za prvu lutku, samo radi orijentacije, a kasnije, ako ih još budete radili, krojit ćete otprilike, kako to već dugo radim ja. Prednjica bluzice je na slici kvadrat dimenzija 16,00 x 16,00 cm (isto tek radi orjentacije za prvo krojenje). Kad iskrojite krpice za rukave, presavijte ih po dužini po pola i noktom malo prepeglajte. Ovo zato da Vam cvjetići budu na sredini budućeg rukavčića jer ih baš crtajte na tako označenoj sredini. To govorim u odnosu na širinu rukava. Međutim, u odnosu na duljinu, cvjetići trebaju biti malo više na jednoj strani. Sad napravite tako, a kada ih budemo sastavljali, objasnit ću zašto baš tako. Kad budete crtali cvjetiće za prednjicu bluzice neka Vam ramena Vaše lutke budu orijentir. Širina cvjetića bi trebala biti široka kao ramena. U protivnom, divno ćete izvesti, a onda to morati prekriti rukavom.

Opet ne zamjerite što ja to ovako detaljno iako znam i sigurna sam da među vama ima možda i profesionalnih, ili svakako vičnijih krojačica. No, sve naprijed sam ja, u silnoj želji da mi bude ljepše, pravilnije i bogatije, napravila kako ne treba, pa mi žao da još netko pogriješi. No, i ja volim kad mi se detaljno objasni. Nikad ništa nisam naučila od onih koji su mi, na moje pitanje kako to oni rade, odgovarali sa „ma otprilike“ i nije ti to uopće teško. Sve je teško kad se prvi put radi. Ali zato, kad kroz koji dan budete imali svoju lutku u narodnoj nošnji, Vašem ponosu neće biti kraja. I mom.

Izrada vaše lutke

Ja otkrojim, vjerovali ili ne, platno dimenzija 140,00 cm x 30,00 cm i te mjere savjetujem i Vama jer mi se to baš pokazalo najboljim da bi haljinica bila bogata. E sad: sa jedne (dulje) strane zarubite, podvinite, opheklajte, prišite kupovnu ćipku ili traku .... A onda slijedi crtanje motiva za vez. Slobodno koristite penkalo, indigo; sve se to lijepo iskuha.

Motiva ima na sve strane: u časopisima, na papirnatim salveticama, na šarenim čestitkama. Možete nacrtati i sami. Tad je zgodno koristiti ravnalo, pa najprije povući liniju koja će cijelom duljinom suknjice ići uz njen rub i Vama biti orijentir za ravno nanošenje motiva ili crtanje. Ako izaberete pojedinačni motiv koji se ponavlja cijelom duljinom suknjice, valja ravnalom razmjeriti, kako bi ti npr. puketići bili jedan od drugoga na istoj udaljenosti. Ako Vam se neda vesti, zavucite se u svoje ormare i nađite nešto što bi bilo prikladno za ovu namjenu.

Uvijek ima stolnjačića štikanih mašinom, kakva stara vezena bluza iz Vaše mladosti koju ste čuvali godinama odlučni da ćete jednom omršaviti i moći je ponovno obući, makar za uspomenu. Slobodno je izrežite za suknjicu. Od mršavljenja ništa. Vjerujte mi na riječ. Isprobano.

Kad i ovaj komad napravite, ubacite to sve u vešmašinu sa bijelim rubljem, da se iskuha i dobro opere. Ako bi se penkalo kojim ste crtali ipak vidjelo, ponovite pranje sa drugom turom bijelog rublja.

Sutra ćemo štirkati, peglati i oblačiti Vašu lutku. Baš se veselim.

ŠTIRKANJE:

Ja koristim kupovnu štirku (onu od 1 litre); kupovna štirka se lako priprema, lijepo miriši, dugotrajna je, nema grudica, a kasnije se lijepo pegla. Kad je razrijedite za upotrebu i uštirkate npr. ove dijelove za nošnju, nikako je ne morate baciti. Ali, morate je pretočiti u bocu (npr plastičnu od vode), te obavezno začepiti. Tako se neće pokvariti, niti zgusnuti, niti osušiti. Pri ponovnoj upotrebi samo dobro protresti bocu, izliti štirku u kakvu pliću posudu, potopiti ono što štirkate, pa ostatak opet spremiti u bocu. Potom se krpice izvade iz štirke, lagano izžmiču, malo istresu i osuše do pola na ravnoj podlozi. Ako se presuše, treba ih lagano poškropiti vodom, ostaviti u zavezanoj najlon vrećici par sati. Uvijek je dobro nakrojiti par komadića platna, pa i njega uštirkati, jer nikad ne znate gdje će vam zatrebati umetak.

I ovo uputstvo pišem samo za mlade žene koje ovo još nisu radile, pa neka se ne ljute žene koje već uveliko i odavno štirkaju.

PEGLANJE:

Uzeti kakvu staru plahtu, presaviti je nekoliko puta i staviti na dasku za peglanje. Tako ćete dobiti podlogu koja je mekša i koja će omogućiti da vez lagano utone u nju. To je neophodno. Ako ne napravite tako, onda ćete vezene dijelove ružno ussjajiti, a platno oko veza, koje bi u tom slučaju bilo odignuto od podloge, ostalo bi smežurano. Dakle, bez dodatne podloge ne krećite peglati. Gledajte peglati po danu, pa i onda je preporučljivo peglati preko mokre krpe, kako vam se ne bi dogodilo da od silne želje da što bolje ispeglate, zapravo zažutite krpicu. Ako bi vam se to ipak dogodilo, morate ponovno iskuhati, uštirkati pa opet peglati.

Pegla se uvijek sa naopake strane (ali ako zažutite, vidi se i na lice).

Bit ćete iznenađeni i ponosni ljepotom svoga veza. Kažu žene: „Što pogriješi iglica, to popravi peglica.“

ŠIVANJE:

Na izvezenu prednjicu bluze našiti po dvije nevezene krpice (to su vam oni dijelovi koje ste uštirkali da se nađu pri ruci). To će biti leđa bluzice. Radi preglednosti, slika pokazuje samo jednu stranu, da lakše uočite što se radi. Onda izvezene krpice za rukave samo peglom podvinite sa jedne i sa druge strane. Na donjoj strani budućeg rukavića u taj podvinuti dio stavite kakvu crvenu traku, dupli crveni konac (vuna nije dobra jer je slaba). Konac mora biti dulji od širine rukava i onda, kada ga namjestite uz sam rub, prošite tako da konac ostane uz rub i da sa njim kasnije naberete rukav. Na gornjoj strani rukava samo rukom napraviti ovakve faldice kao na mojoj slici, prepeglati ih noktom ili peglom, pa onda našiti sa gornje strane. Samo ćete tim načinom imati lijepo ispeglanu i uštirkanu nošnju. Onaj komad koji smo iskrojili za suknjicu treba podvinuti na onoj strani gdje će biti struk, ali umjesto vune ili trake treba uz podvinuti rub staviti tanku gumu i prošiti cijelom duljinom suknjice. I ta guma mora viriti sa svakog kraja jer će i ona služiti za nabiranje. Eto, to sve lijepo napravite, pa ćemo onda oblačiti naše lutke.

peti korak (oblačenje)

Svoje prve nošnjice šila sam kako se to inače radi: svi šavovi i šteppovi budu sa unutarnje strane. I onda, kad se sve tako sašije, naravno da treba prekrenuti na lice. Kako su to sve mali komadi, pogotovo rukavčići, to se toliko zgužva da nije za gledati. Probala sam ispeglati, al' ne znaš po čemu bi to povukao peglom. Soga, kako vidite na lijevom rukavu, te završne šavove rukav- donji dio bluzice, ja sada sašijem na lice. Pa nema prekretanja ni gužvanja. Kada se ruke spuste, to se ne vidi, a sve ostane savršeno ispeglano.

U rukave uvući lutkine ruke ovako kako se vidi na njenom lijevom rukavu. Treba joj lagano izvući šaku, namjestiti rukav malo škarama iznutra da bude ovako puf kao ova j desni koji je već gotov, a onda zategnuti onu crvenu traku ili konac koji smo ušili uz rub rukava. Sad vidite zašto je trebalo baš onako raditi rukav. Konac se nekoliko puta obavije oko šake i čvrsto sveže. Na leđima se oni nevezeni komadi koje smo našili na prednjicu, lagano rukom sašiju da se ne razdvajaju. I eto, obavili smo najteži dio oblačenja. Još suknjicu, češljanje i maramu, i bit će gotovo.

Oblačenje suknjice:

- onaj komad koji smo napravili za suknjicu treba podvinuti cijelom dužinom za 10 cm i to prema naopakoj strani; naravno, na onom kraju gdje će biti struk lutke. U z tako dobiveni rub treba položiti tanku gumu (onu najobičniju od centimetra). Uz tu gumu treba prošiti da se dobije prostor za nabiranje. Napravite baš tako, jer ako gumu kasnije uvlačite, onda se opet nepotrebno gužva suknjica. Nemojte rezati onaj podvinuti dio jer on baš treba da kao jedna potsuknjica malo nadiže nošnju. Kad to tako uzdužno sašijete, sad Vam sa obje strane viri guma. Ja nikad ne odrežem gumu od ostatka klupka već to radim tek kad naberem i kad vidim koliko će mi trebati. Tada sašijte nošnju po širini i to tako da šav bude na naopaku stranu. Tako mora jer se, prvo taj šav vidi, a drugo, suknjica je dovoljno široka pa će se bez gužvanja moći preokrenuti. Pazite da ne prešijete gumu ni sa jedne strane jer onda nećete moći nabirati.

Prekrenite lagano da suknjica opet bude na lice. Stavite taj veliki krug lutki preko glave, pa onda polako i ravnomjerno treba nabirati suknjicu na gumu, tako da dođete do širine lutkinog struka. Dobro svežite gumu u čvor, odrežite ostatak, zavucite čvor u suknjicu da se ne vidi. Tako Vam ta guma sada lijepo drži suknjicu oko lutkinog struka, lako se popravlja, lijepo se nabiralo, a kada za godinu, dvije, bude lutku trebalo prati, razvezat ćete ili razrezagi gumu, ispraviti suknjicu, oprati, uštirkati, popeglati i ponovo je staviti. Rukom popravite nabore da suknjica lijepo stoji.

Češljanje:

- kosu lutke počešljajte u jednu pletenicu; na kraju je stegnite gumicom, a potom preko gumice obavezno svežite crvenu mašnu: bilo pravu, bilo od frkane vune. Ona će se lijepo vidjeti ispod marame.

Vezanje marame:

- ne može se marama baš svezati u pravi čvor. Ja sam to probala, ali kako je to ipak i mala lutka i mala marama, bude to nekako neuredno, pa ja zato samo prišijem maramu iza glave. Namjestim jedan kraj trokuta uz drugi i sa nekoliko uboda iglom i dvostrukim bijelim koncem sašijem maramu. Kad je tako dobro učvrstite uz lutkinu glavu, onda ona stoji kao „škanicl“. E onda joj onaj zadnji trokut noktom prepeglate unazad, pa sad sve liči na pravu maramu i na pravu snašu.

Eto, nadam se da Vam je lutka lijepo ispala. Moju vidite na slici i dala sam joj ime JULKICA.