Kako sam otkrio svoju bolest
Kako sam otkrio svoju bolest
Ljeto 2011. je bilo vruće kao uostalom i ono prije i ovo sada. U kući nemamo klimu pa uprkos svim manevrima dnevnog zamračivanja i noćnog luftanja, stan je postao prava pećnica.
To ljeto bili su nam u posjeti sin i snaha, a i kćer je imala ferije pa smo taj period obilato koristili za druženje.
Dok sam sjedio u svojoj fotelji neprekidno sam podizao svoju majicu hladeći se i gladeći po stomaku. Moja snaha Jana je rekla kako ju podsjećam na njenog tatu, jer i on to isto stalno čini. Oko vrata mi je visio ručnik kojim sam brisao znoj koji se slijevao u potocima.
Nisam tome pridavao puno pažnje, jer je vani bilo 35°C, a ni u stanu nije bilo puno manje i k tome, ja sam imao 115 kg. Nego što ću, nego se znojiti.
Par dana kasnije, još dopodne sam osjetio nekakvu bol na lijevoj strani prsišta, malo ispod lijevog rebarnog luka, što je trajalo cijeli dan. Mislio sam da će proći i nisam ništa posebno poduzimao, no to je potrajalo i u noć. Uplašio sam se da se ne radi o kakvom infarktu i odlučih otići na hitnu. Ali kako to sad izvesti, a da ne nastane opća panika.
Polako sam zazvao ženu i rekao joj da mi nije dobro i da bih trebao ići na hitnu. Ma koliko sam ja tu obavijest uputio tiho i obazrivo, ona je skočila kao oparena i jurnula prema svojoj robi, a onda se još brže vratila do mene, da vidi kako je meni pa je onda krenula buditi sina.
Jedva sam ju smirio pa smo se u međuvremenu obukli, probudili sina i tako uplašeni i usplahireni otišli na hitnu.
Nakon pregleda, liječnik sa gotovo 100% sigurnosti utvrdi da ovi problemi nemaju nikakve veze sa srcem i otpustio me, uz napomenu da se svakako javim svom liječniku.
Svom sam liječniku ispričao problem koji sam imamo, ali prije nego je krenuo oko srca, upita me za moje jastučiće s obje strane vrata. Oni su tu već godinama, ali ni na to ja nisam obraćao posebnu pažnju. Pa imao sam 115 kg.
On svoju pažnju usmjeri u tom pravcu, navuče rukavice i kaže mi da legnem. Pipa on vrat, pipa me ispod pazuha, u preponama i klima glavom. Kada je završio reče mi da su mi limfni čvorovi povećani i da ćemo krenuti s daljnjim pretragama.
Poslao me na ultrazvuk abdomena i tih regija koje je on rukama prepipao i na citologiju, za još neki nalaz.
Ispostavilo se da su čvorovi zaista povećani, da je slezena, također jako povećana, a i sa citologije je došlo nešto što je potvrđivalo da se radi o nekoj ozbiljnoj bolesti.
Kako pakračka bolnica nema hematologiju, doktor mi je preporučio da što prije ugovorim prijem u nekoj od bolnica, koji imaju takve odjele i da što prije krenem na pretrage.
Razumijevanje i dobrota nekih ljudi pomogla mi je da sam već drugi dan imao zakazan prvi sastanak u KB "MERKUR".
Primila me doktorica prof.dr.sc. A. Peraica. Krasan čovjek i krasan liječnik. Pitala me za sve moje simptome, između ostalog i za znojenje, pregledala nalaze iz Pakraca i vidjevši me onako ozbiljnog i zabrinutog rekla mi:
"Gospodine, ovo što vi imate je ozbiljna bolest, ali nije najgora od svih i dosta se uspješno liječi. Morat ćete biti strpljivi jer to liječenje uglavnom dugo traje, ali sve ćete to zaboraviti kad odavde izađete izliječeni."
Već slijedeći tjedan sam primljen u bolnicu i započele su opsežne i studiozne pretrage kako bi se utvrdila i sa sigurnošću postavila dijagnoza.