20. ožujka 2010. godine

Ovakva sam jaja radila uoči lanjskog Uskrsa: ispuhati, umočiti u boju za metal (12, 00 kn najmanja limenka koja je dovoljna da obojate jaja i za sebe i za lijevu i desnu susjedu), osušiti, pa po njima crtati cvjetiće. Ako Vam se sviđaju, vratite se na sami početak ove rubrike gdje je to objašnjeno. Ma nije mi teško ponoviti, ali ne želim zamarati one posjetitelje koji su to vidjeli lani.

Osim onih jestivih, koje bojam u ljuskama luka, sa prvim listićima pričvršćenim najlon čarapom, svake godine napravim i neka malo dugotrajnija. Njih volim čuvati kao uspomenu na upravo taj Uskrs za koji sam ih pravila. Na nekima napišem i godinu. Ove godine sam pravila jaja na donjoj slici.

Već negdje krajem siječnja ispuhivala sam svako jaje kad nije trebalo odvajati žumanjak od bjeljanjka (dakle, ona za pohanje, za palačinke i svako jelo gdje se upotrebljava cijelo jaje). Jaje treba oprati u ljusci, potom jednom tupog iglom za pletenje kvrcnuti jaje sa jedne i druge strane da se ljuska probije. Ne moraju to biti male rupice jer tada se jaje teško ispuhuje, a rupice se, bez obzira kolike bile, ionako sakriju prilikom ukrašavanja jaja. I onda se na jednu stranu puhne u jaje pri čemu se njegova ljuska mora priljubiti uz usta, zbog čega smo je i prali na početku. Tako ih do Uskrsa nastojim sakupiti što više.

Onda ih uranjam u boju za metal. Ovo stoga što ona ljusci daje čvrstoću, a boja je lijepa, sjajna i jednolična. E to je malo teže od ispuhivanja. Još nisam smislila zadovoljavajući alat. Za sada uzimam veću spajalicu, presavijem je u rašlje, njih stavim u jednu rupicu jajeta, držeći drugi kraj tih inproviziranih rašlji, uranjam ljusku u boju, držim nad bojom dok se ne okapa, a potom ih na neku žičanu mrežu stavljam na sušenje. Moraju stajati najmanje sedam dana, dok se boja ne osuši. To mi je dosta neusavršen dio posla, ljuska se česro otkvači od rašlji, pa se može samo baciti. Ali, kada sve sretno prođe, jaje je prekrasno: jednolična sjajna boja koja služi kao podloga za daljne ukrašavanje. Ja sam ove godine temperama crtala cvijeće po njima.

14. ožujka 2010. godine.

Uskrsna jaja obučena u krpice

Ma neće se pokvariti ni do trećeg Uskrsa jer su ispuhana i samo ukrasna. I,...nije ni rano. Do Uskrsa ima tri tjedna. Onaj zadnji ćemo peći kolače. Onaj predzadnji obaviti spremanja, brisanja, pranja. Dakle, za dekoracije i veselje oko njih baš je ovo najbolje vrijeme. Znam da bi moglo bez dekoracija. I da ih ima za kupiti. Ali, kad u današnje vrijeme i pet kuna izađe iz novčanika, ostavlja neku gorčinu u grlu, pogotovo ako je otišlo za nešto što nam nije nužno potrebno. A kad nešto napravimo sami, pogotovo od materijala koji bi se ionako bacio, rađa se u nama zadovoljstvo i ponos. Vjerujte, kad na stolu bude aranžman sa jajima koje ste sami izradili, stalno će Vam pogled na njega skretati. Kuća će biti šarenija i veselija. Ako čekate goste za Uskrs i ako imate više vremena i ako Vam se ova jaja koje ja bedem pravila svide, možete za svakog gosta, ili makar za svako dijete koje Vam bude došlo u čestitare, napraviti po jedno jaje.

Pa ' ajmo onda!

Najprije treba ispuhati jaja I T O N I J E N I K A K A V P R O B L E M. Uzmete Neku staru štrikaću iglu i, držeći jaje u ruci, najprije tom iglom napravite rupu na jednom kraju jajeta. Onako, tupo udarajući nekoliko puta po istom mjestu. Namjerno sam rekla rupu, jer zaista ne morate paziti da to bude nevidljiva rupica. Bar za ovu vrstu šarenih jaja, tako je dobro i dovoljno. Onda isto tako napraviti rupu na drugom kraju jajeta. Lagano pirnuti kroz jednu rupu i jaje izađe na drugu rupu. Kako su rupe velike, to nije nikakav problem.

Ja tako radim od početka godine sa svakim jajetom koje mi treba npr. za pohanje (i uvijek kada se ne razdvaja žumanjak od bjeljanjka). Sorry, baš sam mogla i Vama reći, ali, nisam se sjetila. Već od današnjeg ručka krenite sakupljati ljuske od luka za farbanje onih jestivih jaja. Jer, što više bude ljusaka, to će i boja biti intenzivnija.

Onda uzmite kakvih ukrasnih traka (svilenih, čipkastih, pamučnih), a ako ih nemate, slobodno se poslužite vunom, uz napomenu da je ljepše ako vunu ufrčete.

Krajeve zavežite na komad čačkalice, probodite špenadlom ili oba kraja skopčajte zihericom, pa onda to uz pomoć škara lagano ugurajte u rupu na jednom kraju jajeta. Onda lagano potegnite trakom da se to na čega ste vezali traku popriječi u ljusci. Ako pak imate silikonski pištolj, kapnite lagano kap, dvije ljepila da to učvrtite. Eto, pripremili smo jaja i učvrstili trake na kojima će visjeti.

Sad moram ići kuhati ručak. Nastavit ćemo sutra.

17. ožujka 2010. godine

Ja, rekla: „Nastavit ćemo sutra“, pa me nikad. E, sad je na redu onaj ljepši i lakši dio posla.

Pripremite si: raznih vrpci, šarenih krpica (, je l ' vidite da zaista ništa ne treba baciti), perlica, manjih glavica umjetnih cvjetića, običnih gumica.

- I onda: jaje naprosto prekriti krpom, skupiti krpu uz ovaj dio gdje je petljica, pa to stegnuti običnom gumicom. Preko te gumice staviti kakvu ukrasnu vrpcu, da se gumica ne vidi. Na tom sastavu pravite male aranžmančiće: od perlica, cvjetića, gumbića. Jedan kraj onih krpenih uglova što su uz petljicu valja prebaciti prema dolje, pa to sašiti ili zalijepiti. Tako je onda ljepše. Dobivate kao sredinu ruže u koju smještate aranžman. I eto vidite: obje rupe na jajetu prekrilo platno i zaista nije bilo potrebno paziti na njihovu veličinu.