Povratak

Plavi heklani prsluk




U ovaj smo prsluk „upleli“ debeli komad ljeta , najviše tu gdje su „krsta“.
Stoga, onaj tko ga bude nosio, ne treba se bojati zime.
I treba tako.
Početi ranije.
Jer,...drugačije sada ne bi bio gotov.
A zima, bome, počinje.
Koji dan više, koji dan manje, ali....tu je to.
                                                                    &
Bome, i to me naučila moja svekrva.
-Il' radi kada treba, il' nemoj ni raditi!, govorila je strogo.
Nemoj da te narod čeka.
Okasni,porani,al' kad zoveš ljude, sve mora biti spremno.
I alat, i hrana, i piće, i vatra naložena ako su jutra hladna.
Onda ti mora biti i rakija skuhana.
A kad je toplo, ide prijesna.
A kad je jako vruće, moraš je rashladiti.
Jer,...ljudi ne vole ići raditi kod onog kod kojeg nije tako.
                                                                  &
I,...bila to živa živcata istina.
                                                                  &
Mene uglavnom slali vraćati rabotu.
-Pa vidiš da nije ni za kakav posao.
Boji se kokoši, kako bi na njoj ostavila gospodarstvo na cijeli dan, branila se pred mojim svekrom koji me uvijek nastojao poštedjeti.
(Uglavnom bezuspješno.)
-Ma ne sekiraj se, nastavila bi moja svekrva, samo nek se vrati rabota.
K'oda će netko brojiti koliko mala kuruza ubere.
(Mala sam bila ja.)
                                                                   &
Tako sam ja prošla selo uzduž i poprijeko, zajedno sa svim pripadajućim sokacima.
Negdje se brali kukuruzi, negdje se kupile šljive, negdje se potkupljali orasi, negdje utovarivala drva.....
                                                                   &
-Nek ' mala vidi da se ne živi od heklarice, govorila moja svekrva  mom svekru (ili svojoj savjesti), koji ju nije ništa ni pitao.
Ne zna kuhat, ne zna pile zaklat, ne zna patke čupat, ne zna čak ni traktor potjerivati.
Pa reci Ti meni, šta da ja radim s njom kod kuće?,nastavi moja svekrva razgovarati sa svojom savjesti jer,...svekar  nije ni riječi rekao.
Takva joj je i mater.
Nema ta gumenih čizama.
Samo sto komada heklarica i dvjesto komada štrikaćih igala.
I još se hvali time.
Vid'te , prijo ovu mustricu, pa vid'te onu.
                                                                     &
No, dakle, išla ja po tom našem selu i,...što j' reć', reć',nigdje nije bilo k'o kod moje svekrve.
                                                                        &
-Pričekajte, ljudi, vikala jedna skačući na bicikl.
Idem vam kupiti kruha i kakve salame, dovikivala nam dok smo je mogli čuti.
A mi,ljudi, (pa i ja) već uveliko stajali u traktorskoj prikolici spremni za polazak.
Brali se kukuruzi. 
                                                                        &
-Sramota, komentirala je moja svekrva.
Traktor radi, gorivo se troši, a ona leti u trgovinu.
-Šta nije juče letila, dodao je moj svekar, koji se inače nije uključivao u ovakve razgovore.
-Ma pusti!, jedva dočekala moja svekrva.
Znaš Nju.(„Nju“ je ova što je „odletila“ na biciklu.)

I kakvo je to na tak'i težak pos'o pakovati ljudima salamu?!
Ako već nema kobasica, slanine se ljudima spakuje, govorila je moja svekrva, sad već ljuta k'oda je to njena rabota i njeni kukuruzi.
                                                                 &
A kod jednih jutro počelo traženjem alata.
-Žene, odite do krumpirišta. Mislim da bi  tamo mogle biti dvije motike.
Mi žene odemo do krumpirišta, al' motike nema.
Ni jedne, a kamoli dvije.
Onda nas poslala u prednju baščicu, gdje je grincajg.
-Tamo je sigurno jedna motika.
Al' nije je bilo ni u grincajgu.
-Pa nije valjda u zemlju propala, poviče gazdarica s nelagodom.
-Izgleda da je, odvrati joj jedna od žena koje su bile starije od mene.
Onda smo prehodale dva reda kukuruza gdje je grah.
-Super, evo jedne, povičem ja, sva sretna što sam je našla.
-Vraga super, veli opet jedna od žena starijih od mene.
Pa vidiš da se na vrućini sva rasušila i da motika spada.
-Dajte tu, sad će je moj Mirko „nasaditi“, poviče gazdarica, sada sa još većom nelagodom.
                                                                  &
Jedna od žena koje su bile starije od mene prosto joj opsova njenog Mirka, pa smo se razišle svaka svojoj kući po motike.
-Sramota, uzrujala se moja svekrva kad sam rekla po čega i zašto sam došla kući.
                                                                  &
-Milo, ako ne bude ručka, dođi ti kući ručati, reče moj svekar ,koji je uvijek nekako prema meni bio i blaži i bolji od svekrve.
(Zato ja danas uvijek palim lampion više na njegovoj strani.)
Dođi, dođi!, pobrza moja svekrva više da sazna hoće li kod“Ove“ biti ručka, a manje od brige hoću li ja biti gladna.
                                                                     &
Mene moja svekrva uglavnom grdila.
Po selu pričala da neće umrijeti dok od mene ženu ne napravi.
Kad me već mater nije ničemu naučila.
                                                                      &
Prije dosta godina, umrla moja svekrva.
Dakle ,...naučila me.
Znam kuhati.
I to „bogovski.
Skoro kao ona.
Znam pile zaklati.
Naučila sam patke čupati.
Šljive sa dvije ruke kupiti.
A ,bome, i traktor potjerivati. 
                                                                       &
Al' kad čujete da na Nebu grmi, to znači da me moja svekrva sa Neba grdi.
-Vidi, Stari, ona mala se samo heklarice hvata.
Džabe si ti njoj naoštrio i motike i štihače.
Ma, ista k'o mater.



                              

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.