Polako,a li sigurno, slaže se namet po namet,štapić do štapića.
Bit će to heklana traka za još jednu bijelu zavjesu.
I ona ide na sjever, daleko izvan granica naše zemlje.
&
-Vidi je!!!
Što si došla?!
Naše prozore otimati?!, govorit će ljuto tamošnje zavjese sa prozora kuća parnih kućanskih brojeva.
Je l' u tvojoj zemlji nema prozora?,siktat će zavjese prozora kuća sa neparnim kućanskim brojevima.
&
-Ma ima, reći će ova naša.
Ne stajte mi na muku.
Ionako sam tužna i pretužna za svojom zemljom.
I svojim ljudima.
&
-Ma nemoj ti nama!
Što si onda došla, povikat će zavjese sa prozora i kuća parnih i kuća neparnih kućanskih brojeva.
Misliš da ovdje prozori rastu k'o gljive poslije kiše?
Ili da ih možda ima viška!
Je l' to ti misliš, ljutit će se prozori iz cijele ulice.
&
-Ma ne mislim, jadna ja; kako bih mislila.
Morala sam doći.
Vidite da sam rađena ručno.
&
-Oho, dama misli da ovdašnje žene ne znaju raditi ručni rad!
Pa da se samo nju čekalo.
Šta misliš!
Ručno rađena.
Jaka stvar.
&
-Ma ne mislim.uzmucat će se ova naša, k'da je slušam.
Ali,.....ručni rad je skup.
Svagdje.
I kod vas i kod nas.
Ali,....u mojoj zemlji ljudi nemaju novaca da kupuju ručno heklane zavjese.
&
-Kako nemaju?, reći će u čudu zavjese na tamošnjim prozorima.
Pa je l' rade?
&
-A,....neki rade, a neki ne rade.
&
-Ženo Božija,povikat će zavjese i sa prozora obližnjih ulica.
Pa kako žive ti koji ne rade?
&
-Pa žive,branit će se ova naša.
Maaaa,....k'oda je slušam.
&
-Vražju mater žive, povikat će jedna teška plišana draperija.
Koliko je graknula, sva se zakašljala.
Što od ljutnje, što od prašine .
Kako bi živjeli ako im se uzima od ono malo što zarade.
Nego,...sa to malo novaca koliko dobiju, kupe kartu za do kod nas.
Eto, tako žive, zaključit će prašnjava draperija kroz kašalj.
&
Sad već znam da će se ova naša sirotica rasplakati k'o gladna godina.
K'oda je vidim.
Najradije je ne bih ni slala u inozemstvo.
Da joj bar one prve dvije nisu ništa pričale, ne bi ovoliko strahovala otići.
Uzdam se jedino u drvenu roletnu.
(Tamo nema plastičnih. To samo kod nas.)
K'oda je slušam .
„Smirite se zavjese.
I vi sa prozora kuća sa parnim brojevima, a bome...ušutite već jednom i vi sa neparne strane.
Milo, ne boj se ničega,reći će ovoj našoj stara drvena roleta.
Neće tebi nitko ništa.
One samo tako galame.
Al' nemoj ni ti ljutiti njih.
Znaju one i zašto i kako si došla.
Od dobra nisi, k'o ni nitko tko od svoje kuće ode.
Da je dobro, ne bi dolazili k nama.
Da se tamo radi, ne bi se stigli čak i oko himne natjerivati.
Sve mi čujemo i na televiziji vidimo.
I svojim očima i ušima ne vjerujemo."