Povratak

Terasa



(Ladica Kuhinjske krpe sa vezenim motivima i malom ćipkicom, kao i  sve Ladica proizvode možete pregledati i kupiti na našoj poslovnoj stranici www.ladica-poslovni-pokloni.com

Taman nekako  u vrijeme kad sam se ja udala, počele se prodavati ove plastične stolice sa naslonom kakvih danas svagdje ima.
Pa uz njih isti takav plastični stol.
I još suncobran.
I to na plastičnom stalku u koji se nalije voda.
                                                                                  &
Bože mili, kako sam ja željela da i mi to kupimo .
Ja bih to još ukrasila šarenim jastučićima.
Pa bi se onda uvijek znalo gdje pijemo kavu.
A,bio bi to i lijep ukras za dvorište.
                                                                                 &
Kod nas se kava pila nekad pod višnjom, nekad pod jabukom, a nekad pod kruškom.
Uvijek tamo gdje je veći hlad.
Kad se džezva s vodom  stavi na peć, rastrčimo se svi po dvorištu, netko si privuče kakav panj'ć, netko okrene plastičnu gajbu, a ...ako je vremena više, prinesemo si i kakve jastučiće.
Onda sjedneš, staviš šalicu sa kavom na desno koljeno i piješ.
                                                                                  &
-Možemo mi to kupiti, govorio je moj Muž, kada smo uveče zašli u našu sobu.
Ali, to ti je plastično i slabo.
Trebali bi prvo napraviti kakvu terasu da garnitura, a i mi na njoj, imamo zaklon od vjetra, govorio je moj Muž, koji je uvijek sve radio temeljito i kako treba.  
I koji je mene jako volio. 
                                                                                 &
Tada i tako je počeo rat u našem dvorištu.
                                                                                  &
Moj Svekar,“koji je mene uvijek branio i zagovarao pred mojom Svekrvom, čak i moju Mater, nije mogao vjerovati ni svojim ušima, ni svojim očima, da ću ja, baš ja, presuditi bijelom dudu koji je na tom mjestu posadio njegov djed kad se moj Svekar rodio i kakvog duda nema u cijelom selu“.
                                                                                 &
-Kuruzana prokišnjava, kokošinjac se nakrivio, štala odavno premala za toliko blago.
Al',šta to njih briga.
Oni ziđu terasu.
I to još fasadnom ciglom.
Ne mogu od sramote „odneti mljeko među žene“,vikala je moja Svekrva na mog Svekra jer, eto mu sad, on je rekao nek mali(to je bio moj Muž), ženi koga voli.
A Ona je čim me prvi put vidjela znala da ćemo ja i moja Mater rastepsti njihovo imanje.
                                                                               &
Onda je to sve ispričala onima koji su došli kopati temelje za tu terasu dodajući da bi im bilo bolje da nju zakopaju u te temelje, da ne mora gledati šta mi radimo od onoga što su Ona i njen Stari cijeli život stjecali.
I to krvavo.
Sve je tako ispričala i onima koji su dovezli cement.
I onima koji su dovezli šljunak.
I na kraju onima koju su dovezli fasadnu ciglu.
Tu nesretnu.
                                                                              &
-Ti samo šuti, govorio je nježno i zaštitnički moj Muž.
Jesmo već kaparisali gradilište u drugom selu?
Jesmo.
Jesu kukali i plakali nek ostanemo s njima ?
Jesu.
Jesu rekli da na nama svijet ostaje?
Jesu.
E pa onda, ne može sve biti po njihovom , zaključi moj Muž ,a ja sam se tisućupetstotinaosamdeset i šesti put zaljubila u njega.
                                                                           &
-Bome i ne može,rekla sam oštro i odlučno ja, dok su u susjednoj sobi složno hrkali moj Svekar i njegova Stara.
                                                                            &
Kad moj Muž počeo rušiti bijeli dud kakvog nema nitko u selu, dotrčao moj Svekar, obgrlio stablo bijelog duda i rekao da će se rušiti samo preko njega mrtvog.
Sklonio se tek kad moj Muž rekao neka on samo živi, da se dud neće rušiti  , ni terasa graditi, nego da mi mladi otseljavamo u subotu.
U grad.
U stan.
                                                                              &
Rat u našem dvorištu već odavno nije bio „hladni“.
Pucalo se iz svih oružja.
Neprijatelja se štedjelo nije.
                                                                               &
-Bit će to sve dobro, govorio je moj Muž dok smo nas dvoje pili kavu na našoj terasi koja još nije bila dovršena, ali je bila naša.
Doći će i stari kad budu vidjeli da ćemo kupiti stol sa četiri stolice.
                                                                                  &
-Bit će to sve dobro, govorio je moj Svekar svojoj Staroj dok su sa koljena desne noge, svaki na svom panj'ću, ispijali kavu.
Kad se mladi ispire, doći će kod nas piti kavu.
Tu se, brate, kava pila oduvijek i tu je najljepše.
                                                                                    &
Terasa (ta nesretna ) se dovršila. 
Na nju se preko dvije stepenice penjalo iz dvorišta. Imala divne lukove od fasadne cigle.
Mi odmah kupili plastični stol sa četiri stolice (jer mene moja Mater nije naučila ni strpljenju, a kamoli štednji).
 Ja kupila nove jastučiće (k'oda ih nije mogla sašiti za manje novaca jedna Lepa  sa gornje strane sela, koja šije i za bolje žene nego što sam ja), kupila isti takav stolnjačak, nove šalice za kavu (sa tanjurićima, naravno),nove čaše .
Rashladili piva, ja ispekla kolače (moja Svekrva ne voli te sa kremama, pa sam džabe dangubila, ali tada drugačije nisam znala).
Kad ja to sve , što bi rekla moja Svekrva“ nepotrebno naćićkala i uparadila“ , ode moj Muž pozvati Stare na kavu.
I oni se umorili od svađe i rata, pa se odmah odazvali.
Svekar skinuo „šep'cu“ i otresao sa nje neku piljevinu, a Svekrva prekrenula fertun na naopaku stranu jer je ta bila čišća, pa,...preko one dvije stepenice što vode iz dvorišta, došli na terasu.
Najprije pili kavu i rakiju.
Onda jeli kolače. 
Moja Svekrva „te s kremama ne voli,al' ovi moji, e..., baš joj pašu“.
Nisam joj brojila, al' pasalo joj pola tacne.
Onda Svekar  i  moj Muž otišli po kobasice, da se svi malo osolimo.
Onda se pilo rashlađenoo pivo, pa se  i zapjevalo.
Skoro i zanoćilo.
                                                                              &
Tako je prestao rat u našem dvorištu.
                                                                               &
Ljeto polako išlo svome kraju.
Iz zemlje se vadila mrkva, peršin, luk jedan, luk drugi, cikla....,repa...
I, dođemo ja i moj Muž jedan dan sa posla, a ono, na našoj terasi zgurana plastična garnitura uz sam kut, a preko cijele terase moja Svekrva raširila da se suši sve to što je taj dan u bašči izvadila iz zemlje...
                                                                              &
Tako je opet počeo rat u našem dvorištu.
                                                                               &
Ta kuća danas prazna.
I terasa sa lukovima od te nesretne   fasadne cigle ostala prazna.
Od nas četvero ostala samo ja.
Da žalim za svima njima.
Da palim lampione na njihovim grobovima.
I nekako živim uranjajući u te uspomene od kojih mi je život bio satkan.                                                          
   

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.