Povratak

Svoj kruh jedi, svoju tugu tuguj


(Julkicu, lutku sa gornje slike, kao i ostale "Ladica" proizvode možete pregledati i naručiti na


Rat je svakom dao njegovu tugu.
 I nikoga nije preskočio.
 Išao je od jednog do drugog i govorio:“ Ti plači za sinom! Ti bi mogao u logor. Tebi nek izgori kuća.....“
I bilo je preteško.
 Svakom!
 I svatko je mislio da je njemu  najteže jer tuđu tugu nije osjetio, a njegova mu pritiskala srce do crne zemlje.
 I nitko nikoga nije razumio.
 I nitko nikoga nije mogao utješiti niti je to pokušavao.
                                                                          &

Na Badnjak  1991. nismo stali u malu crkvu jednog primorskog mjesta  gdje sam sa djecom bila u izbjeglištvu.
 Donosili su ljudi svoje neutješne suze, klečući prinosili svoje muke, dizali  tužne oči  prema raspelu.
 Plakalo se bez naricanja.
Suze su samo tekle.
 Izlijevale su se nemilice iz očiju, potom polako tekle borama, na kraju zvonko udarale u crkveni pod.
 No, nitko nikoga nije tješio.
I nitko nikoga nije pitao zašto plače. 
I nitko nikoga ne bi ni mogao utješiti.
 Svi smo imali „ svoj ratni raspored“:netko za sinom, netko zbog logora, netko zbog izgorene kuće, netko zbog muža.
 Nismo ni trebali ni vidjeli nikoga do sebe. 
Trebali smo samo taj crkveni svod da nas u mislima spoji sa onim zbog kojeg plačemo.
                                                                        &
Kad nam je tako Rat, svakom ponaosob udijelio tugu, sjede i uze zemljopisnu kartu, pa poče nešto zaokruživati po njoj.
 „ Slavoniju-srušiti! Istočnu i zapadnu- do temelja. Ostatak- mjestimično.“
Onda povuče veliku, crnu strelicu prema moru. „
 Tako! Izbjegle Slavonce ovamo.
 Nek malo vide kako se na kamenu živi „
I tako su svi dobili svoju „ porciju „ rata.
                                                                         &
No, ljudi k'o ljudi.
 Uvijek im tuđe slađe.
 Pa makar bio i jad.
 Kao da nemaju svoje brige preko glave, nego bi baš tješili  nekog drugog.
                                                                       &
Tako  u naše mjesto odmah iza rata došla jedna slavna pjevačica.
Jako slavna.
 Koncert bio u školskom holu jer su školu najprije obnovili.
 Prekrasno pjevala  i bilo prelijepo dok je pjevala.
 Al' ne dao joj vrag mira, prestade pjevati, sune s onim mikrofonom među nas, stade  sućutno grliti, tapšati  i tješiti  jednu gospođu u crnini.
Sve je gladi po ramenu, a u mikrofon  govori kako je teško ostati bez bračnog  druga, kako je teško sam  nastaviti svojim životnim putem, kako je tužno sam jutrom piti kavu i ne imati sa kim podijeliti svoje probleme....i  neka su prokleti oni koji su ovu sirotu ženu  obavili crninom i oteli joj njenog bračnog druga, pokazujući pri tome u pravcu, tada još okupiranog dijela našeg mjesta.
 Onda se  slavna pjevačica opet okrete ženi pa je poče zaklinjati da čuva uspomenu na pokojnog muža kako njegova žrtva koju je dao za ovu zemlju ne bi bila uzaludna; onda se slavna pjevačica okrene nama, ostaloj svojoj publici, pa nam, sve tako u mikrofon, poče pričati kako je život čovjekovo najveće bogatstvo  i neka nikad ne zaboravimo da je  pokojni muž ove sirote žene u crnom dao to svoje najveće bogatstvo da bi mi svi sada imali svoju državu i mogli biti na koncertu.
 Onda se opet okrete ženi i kaže da se ona, slavna pjevačica do zemlje i groba klanja njezinoj ( ženinoj) žrtvi.
                                                                     &
O Bože?!
                                                                      &                                                                                                          
A  „pokojni“ muž te sirote žene, inače svima nam dobro poznati profesor u toj školi, sjedio  u sivom odijelu kraj te svoje žene „ koja je bez njega ostala“ i radi čega se slavna pjevačica  klanjala do zemlje i do groba.
 Bio živ živcat.
 Popio sa njom, svojom ženom, ne samo to jutro kavu nego i prije koncerta.
 Istina, bio i on u silnoj neprilici.
 Ne bi rad'  protiv  slavne pjevačice koja se eto toliko kod nas svih zauzela za pokojnog njega i uspomenu na njega, al' šta može  kad je živ. I mi ostali bili u neprilici. Ni mi ne bi rad' protiv slavne pjevačice, al' znamo čovjeka, a i vidimo da je živ.
 Pa ne bi na koncert došao da nije živ.
                                                                      &
Na kraju slavna pjevačica  ode na binu zajedno sa tim svojim mikrofonom i plačnim glasom otpjeva još par tugaljivih. 
 No, slabo je tko dalje slušao.
 Svi smo se nekako „skiselili“ i zamislili.
 Mi k'o Sveti Petar kad je tri puta zatajio Isusa.
 Ovog našeg nesuđenog pokojnika najprije zatajila rođena žena.
 Onda ga zatajili mi svi u publici.
 Onda i on zatajio  sam sebe.
                                                                       &
Inače, njemu umrla punica.
 Blago u Gospodinu preminula u devedeset i osmoj godini života.
 Pa mu žena zato nosila crninu.

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.