Ja i moj muž živjeli na katu,odnosno, „mojoj Svekrvi i njenom Starom na glavi.“
A moja Svekrva i njen Stari živjeli u prizemlju.
&
Naoko, ...imala ta zajednica i svojih dobrih strana.
Al' samo naoko.
&
-Lako njima, govorili smo jedan drugom mi sa kata.
(Kad smo bili sigurni da nas ne čuju ovi iz prizemlja)
Jest' da rade po cijeli dan, al' sve lijepo vani, na suncu i zraku.
Koliko mogu.
I koliko stignu.
Bez sata i stresa.
A mi jadni, grmilo, padalo, sijevalo, gorilo, u šest sati već na poslu.
Opran, počešljan, razdreman, skoncentriran.
&
-Ma pusti,govorila moja Svekrva selskim ženama.
Prasilo se, telilo, janjilo, njih dvoje sjedaju u auto i odlaze.
A ona mala (to sam bila ja), ta se samo pere.
Po sat vremena ujutro voda curi.
Žene, k'o da mi na glavu curi.
K'oda je voda za badava.
Ma spremam se ja svaki dan reći mom Zdravku.
Je l'te, žene, previše se ona i pirliti.
A muža ima.
I to tako divnog.
Pa,žene, nije što je moj, al ' lijep je k'o slika.
Ljepši od male (to sam bila ja),b ar sto puta.
&
Zajednica je bila lijepa kad nas dvoje, koji smo ujutro otišli na posao, dođemo poslije podne kući, a ručak moje svekrve miriši još od seoske table.
Moja svekrva prekrasno kuhala.
&
Al', na kraju ručka bili seoski poslovi.
Odmah.
I,...svaki, baš svaki dan.
&
Ja onda na brzinu skinem sve sa sebe čime sam se ujutro „napirlitala( iako svoga muža imam, koji je bar sto puta ljepši od mene ), navučem gumene čizme i staru trenerku pa polet' van.
Kad u šljive, kad u sijeno, kad u kukuruze.
&
-Bože, tebe nikad van, povikala bi moja Svekrva svaki put kad bih se ja, nenalik na ženu od prijepodne, pojavila na vratima.
-Nisi se valjda opet tuširala?
Eto, to je bilo ružno u vremenu kada smo ja i moj muž stanovali „na glavi mojoj Svekrvi i njenom Starom“.
&
Ali, bilo je lijepo ujutro poljubiti i još malo pokriti usnulu djecu i otići na posao.
Bez brige.
Bez straha.
Bome i bez plaćanja, rekla bi sada moja Svekrva, koja je jako voljela našu djecu i mi smo to znali, vidjeli i osjetili.
-Ali ne i platili, rekla bi sada opet moj Svekrva.
&
Prvih pet dana u mjesecu ( svaki mjesec), bili su skoro kobni za našu zajednicu.
Tad smo mi sa kata donosili te svoje „ pišljive plaćice“.
Mogli su i moja Svekrva, a bome i njen Stari, naći državni pos'o, k'o nas dvoje džabolebara( to smo bili ja i moj muž).
-Al' mi se posla nismo bojali,-govorila je moja Svekrva svakog prvog u mjesecu.
Mi smo ostali na selu.
I ,...dobro da jesmo, jer... šta bi ova dječica jela !?
Skupa s vama.
Dragi moji, od tuširanja i pirlitanja se ne živi.....
Mislite da se u drugim kućama tako jede k'o kod nas?!
Da i drugi imaju svaki dan „bogovski „ručak......
&
To bi bilo prvog dana u mjesecu.
Dugog dana u mjesecu smo mi sa kata( svaki mjesec) odlučivali da ćemo se odseliti, da ćemo lijepo djecu upisati u vrtić, k'o i svi drugi i da nije sve u „bogovskom“ručku.
-Samo se vi selite, vikala je iz prizemlja moja Svekrva.
I vratit ćete se.
&
Trećeg dana u mjesecu su se „od tih naših pišljivih plaćica koje su , samo da su htjeli, mogli dobivati i moja Svekrva i njen Stari“ nekako napeto platili računi.
&
Četvrtog i petog dana smo se mirili, pa preostalih dvadeset pet dana živjeli u slozi i ljubavi.
Naravno, mojoj Svekrvi i njenom Staro m na glavi.
Sve tako do prvog u idućem mjesecu