-A, otišao u Njemačku, gospođo moja draga!
&
-A šta ćete,odvratim ja, ne znajući kako da obojim svoj glas.
Ne znam je l' ga žali ili se time hvali, pa mi bilo najsigurnije onako, bez boje i pravog tona.
&
-Ma, gospođo,nastavi ona, dok su mi se ručke prepunih vrećica urezivale u ruke.
Pa vidite i sami da se ovdje kod nas ne može živjeti.
Radio on, radim ja.
Nit' plaće dobivao On, nit' plaću dobivam ja.
Gospođo, a djeca traže, znate i sami.
&
-Ma znam,odgovorim ja, dok su mi prsti poprimali, sada već ljubičastu boju.
&
-Et', otkad otiš'o, kupili smo bome kutnu.
(Garnituru)
Odma' se vidi u kući da netko vani radi.
Kad slijedeći put dođe, vodit će mene i djecu na more.
&
-Ma krasno, rekoh ja dok mi se krvotok zaustavljao od težine vrećica koje sam držala u rukama.
Teško, al' ipak se nekako nas dvije rastadosmo.
&
Ponovno smo se srele krajem ljeta.
-Je l' bio muž?,jeste bili na moru?, upitam ja.
&
-Ma kakvo more,gospođo moja draga.
Muž se razbolio,zaplaka se sirota žena, kao da je samo mene čekala da suzama da oduška.
Radio sa nekim bojama.
Iz boja se isparavao neki otrov.
Od toga se otrovao i siromah razbolio.
Gospođo moja draga!
Dok živim pričat ću da svoje zemlje i svoje kuće neka nitko ne ostavlja, isprekidano će žena, ridajući.
Naši siromasi vani samo takve poslove i rade.
Teške.
Opasne.
Po cijeli dan.
Bez ručka i odmora.
Znam ja ,gospođo,sve .
Pričao meni moj muž.
Spavaju po barakama.
Jedu slabo.
Suho i jednolično, moja gospođo, nastavi žena kroz plač.
&
-Dat će dragi Bog,ozdravit će on, ubacim se sažalno između njena dva prežalosna jauka.
&
-Ma neće,gospođo, zarida ona ponovno.
Rek'o mi doktor da mu pomoći ne mogu.
&
-Ne plačite!
Nije doktorova zadnja.
Božja je volja zadnja, a nitko od nas ne zna do kada će tko.
&
-Ma, gospođo moja draga!
Nema od njega jadnog ništa.
Vidim ja.
A dvoje dječice imamo.
Bolje da sam na mjestu zanijemila kad sam mu rekla da ide raditi van, predbacivala žena sebi, kajući se.
Gospođo draga, on je tamo bio željan čak i svježe paprike, je l' Vi to meni vjerujete.
A ja ovdje toliku bašču imam.
Svega ima i za baciti.
Tamo je hrana jako skupa, gospođo moja draga, poče žena opet naricati i plakati.
Prisjela mi moja kutna (garnitura).
&
Što reći?
Kako utješiti?
Nikako.
Ona treba samo svog muža.
Živog.
I zdravog.
&
Kad smo se opet srele, bila je u crnom.
Njenog muža više nije bilo.
Otišao željan čak i svježe paprike.
I tople juhe.
I svoje žene.
I svoje djece.
Otišao zauvijek.
&
Uplakanoj ženi u crnini ostala samo kutna (garnitura).
Prokleta bila.