Mili moj!
Tako nedostaješ svaki, ama baš svaki dan.
Tako nesnosno nedostaješ na rođendane.
Na imendane.
Tako bolno nedostaješ na svaki Uskrs.
I svaki Božić.
&
Odlučila sam se vratiti u našu kuću.
U naše selo.
Da mi budeš bliže.
&
Mislim, možda će mi srce mirnije kucati uz našu rijeku.
&
No, ...i sam znaš koliko dugo nismo stanovali u našoj kući.
Gdje god je moglo popljesniviti, popljesnilo je.
Gdje god je moglo otpasti, otpalo je.
Gdje god je moglo zarasti, zaraslo je.
Gdje god je moglo procuriti, procurilo je.
&
Mislila sam, lako ću.
Treba samo raditi.
I štedjeti.
&
Pa sam i radila.
I štedjela.
Zaradila.
I uštedjela.
&
Ali.
&
Kažu majstori, pločica toliko i toliko.
Ljepila toliko i toliko.
Fuginola toliko i toliko.
Laminata toliko i toliko.
Spužve za laminat toliko i toliko.........
&
Sve jadna uredno i pedantno zapišem.
&
-Gospođo, pa tko je Vama pravio taj popis ? čudili se trgovci u jednom prodajnom centru.
Je l' Vi to crkvu popločavate?
Trgovci me lako uvjeriše da je svega sa mog pedantnog popisa previše.
Manje ljepila ( i to puno manje), manje i novaca.
&
E da, al' naljutili se moji majstori.
Kao da oni ne znaju svoj posao?!
Ili možda ja mislim da me oni, ne daj Bože, hoće prevariti i na mom materijalu dalje zaraditi?
Uostalom, nek mi onda trgovci rade kada sam njima povjerovala i kupila svega manje i premalo.
Pa da vidimo svi skupa da l' će biti dovoljno materijala.
E, baš da vidimo.
&
Tako bilo sa strujom.
Tako bilo sa vodom.
Sa svime što se moralo raditi.
&
Majstori traže jedne vijke, ja odem pa mi u trgovini daju druge vijke.
A meni svaki vijak isti.
Vijak je vijak.
„Letam“ od jednih do drugih.
Ne znam im reći „da li hoću cokl“ jer ne znam ni što je „cokl“.
&
A Tebe nema.
&
Jesi vidio ulazna vrata?
Meni se baš ne sviđaju, al' su nova i bila na nekoj teškoj akciji.
Tri su me sunca obasjala kad sam im vidjela cijenu.
&
E,...sa vratima ne mogu pogriješiti.
Vrata su vrata, mislila sam ja.
A jesu.
Al', ima ih desnih i ima ih lijevih.
Ja kupila lijeva.
A trebalo desna.
Pa sam ih vraćala.
I mijenjala.
U svakom slučaju, prisjela mi.
&
No, vrata nemaju kvaku.
-Pa, gospođo, nemaju Vam ni jedna, govorili su trgovci ( osjetno posprdno), a kamoli ova na akciji.
Pa sam onda kvaku kupila posebno.
Ali srećom, imaju bravu.
-Gospođo, svaka vrata imaju bravu, govorili su trgovci, sada još posprdnije.
'Ajde, makar nešto.
E ali, brava se raspala čim smo u nju stavili ključ.
Najprije iskočio neki „feder“.
Majstori kažu da je to cilindar.
A onda se rasuli i ostali dijelovi.
Nepopravljivo rasuli.
-Ah, gospođo, rekoše majstori, neke se stvari ne kupuju na akcijama.
Pa sam kupila i novu bravu.
-Kupite kvalitetniju i skuplju, vikali su za mnom majstori.
Isto posprdno.
&
Mili moj!
Nedostaješ u svakoj minuti moga života.
Da me voliš.
Da me čuvaš.
Da kupiš pločica koliko treba i da kupiš ljepila kojiko za te pločice treba.
Da pregovaraš s majstorima.
Jer ja to ne znam.
Da sjedneš s njima i popiješ pivo.
Jer,.... ja i to ne znam.
Niti mi priliči.
Niti pijem pivo.
&
Ja Te samo znam voljeti, koliko god daleko bio.
I često,....jako, jako, jako za Tobom plakati.