-Bože dragi, znam da sam sagriješio, ali....svejedno mi pretežak život daješ, reče Čovjek dragom Bogu na izlasku iz Raja.
Malo, malo pa tuga.
Malo, malo pa bol.
Ne.
Neću ja to moći.
-Moći ćeš, reče dragi Bog.
U svakom danu naći ćeš nadu.
A nada je veća od svake tuge.
I svakog problema.
-A gdje mi je ta nada?, upita Čovjek s nadom u očima.
(Iako te nade još nije bio svjestan.)
-Nada će te čekati na svakom Tvom koraku, odgovori dragi Bog.
-A koliko je ima?,upita sa zebnjom Čovjek.
-Dovoljno, odgovori dragi Bog.
-Aaaaa, hoće li je biti za do kraja života?
-Hoće, odgovori dragi Bog.
&
I bilo tako.
I je tako.
I bit će tako.
Nada Čovjeka pridizala iz nevolja.
Hrabrila.
Kročila uz Čovjeka svaki, ama baš svaki dan.
&
Nada je nešto čudesno.
Bez nje se ne može.
A sa njom se može sve.
&
Ovo je zavjesa u našoj kuhinji.
Napravile smo je same.
Kroz heklane obrise lica Majke Božije, svako nam jutro ulazi dan.
I sa njim nada.
Sretan i blagoslovljen Uskrs žele vam
Mala i Velika Ladica