(Srušili smo bor uz koji su naša djeca odrasla, a mi ostarili.
Pa smo od bora napravili stol.
Da neka nova djeca odrastaju uz njega.)
-Zvat ćemo doktora, reče Čovjek svojoj Ženi kad im se rodio sin.
Dobro je imati svog doktora.
Ne daj Bože ničega, al' doktor uvijek treba.
&
-U pravu si.
Posjest ćemo ga na čelo.
Ali,...doktoru ne priliči sa svakim za stolom sjediti.
&
-Pa ne priliči,složi se Čovjek sa svojom Ženom.
A da pozovemo i nekog advokata?
Ili makar veterinara?
To su učeni ljudi, dostojni da za istim stolom sjede uz doktora.
&
-Dobro kažeš, reče Čovjek.
&
Kako rekoše, tako i napraviše.
&
Advokat do doktora, veterinar do advokata, dogradonačelnik do gradonačelnika i napuniše stol.
&
Puno jeli, još puno, puno više ponijeli.
&
Susjeda ni jednog.
&
Kad im se rodio drugi sin, bilo isto tako, samo što su dodali svećenika jer,...i njega svaka kuća treba imati
i dobro je sa njim dobar biti.
&
Susjeda ni ovaj put.
Ni jednog.
&
Tako bilo i kad im se rodila kći.
&
Kad im se zapalila kuća, doktor se nije javljao na telefon, veterinar navodno telio neku kravu, advokat radio na „ slučaju“, umjesto dogradonačelnika i gradonačelnika ljubazno se javila telefonska sekretarica uz napomenu da se može ostaviti poruka, a do svećenika se nije moglo.
&
-Brže, ljudi,brže, vikali susjedi gaseći zapaljenu kuću.
-'Ajmo,' ajmo,troje djece imaju!
Kako će bez kuće?
&
Trčali susjedi k'oda svoje gase.
I ugasili.
Čak prije vatrogasaca.
No, nešto malo ipak vatra dohvatila.
Izgorio stol za kojim su sjedili doktor, advokat, veterinar, dogradonačelnik i njima slični.
Izgorio zauvijek.
&
-Ne plači,susjeda, tješile uplakanu Ženu okolne susjede, donoseći svaka ponešto za jelo.
Lako za stol.
Možemo i na zemlji.
A dok je jela kod nas, ni vi nećete biti gladni.