Na sve strane se koturali krumpiri iz razrušenog nasipa.
Dok su se odbijali i odskakivali od zemlje, ispadalo iz njih i ono malo poštenja što im mrmci nisu izjeli.
-Ne dam, poviče Medvjed,koji je bio glavni od šume!,i koji se tek od hladne vode razlivenog potoka malo razbudio i pribrao.
-Što ne daš?, upita ga Gavran svojim kreštavim glasom.
-Nedam da se sruši nasip.
-Pa, Čovječe, nasip se već srušio.
- E onda nedam ovaj veliki krumpir, poviče Medvjed i dohvati jedan krumpir ,koji se taman dokoturao do njega.
-Pa tko te i traži, zakriješti opet Gavran.
Al' što će i tebi?!
Vidiš da ga je Mrmak cijelog izbušio.
Ako ćeš nešto uzeti, dohvati si kamen.Njega ti nitko neće izbušiti.
Pa onda bar znaš da nešto imaš.
&
-Ma pusti ga,dobaci Sova.
Kakav on, takvi mu i krumpiri.
-Njemu bitno da je Glavni,zaživka Vrabac.
-Lako,brate Njemu, zacvokoće mokar i promrzli Zec.
On je svoju mladunčad spremio u spilju.
Na suho.
I ne znaju da se raspao nasip i da je poplava u cijeloj šumi.
A vid'te ove moje siročiće !
Ne znaš jesu l' blatniji il' mokriji.
&
Ljutile se tako sve i jedna životinja u šumi.
Čak i biljke, povaljane i prekrivene blatnim nanosima.
&
-Šta vičete na mene?!,poviče Medvjed.
Pa nisam ja jedini kriv.
-I nisi, reče Lisica, koja je taman tuda prolazila sa prozeblim lisičićima.
&
-Kriv je, kako nije kriv!?, zakriješti opet crni Gavran.
Nisam ja gradio nasip, pa ne mogu ja onda biti ni kriv.
-Ni ja! Ni ja! Ni ja!, vikale dalje sve životinje, jedna za drugom.
&
-Mir ,ljudi!, reče mudra Sova.
Džabe nam sada vikati.
Što je bilo, bilo je.
Ajmo bolje birati novog Glavnog .
-Ajmo! Ajmo!Ajmo,povikaše svi.
&
Eh, al' koga izabrati?
Mislili, mislili, pa smislili.
&
Medvjeda!, Medvjeda!, Medvjeda!, orilo se šumom.
I,...izabrali Medvjeda.
Da im bude Glavni.
I da upravlja šumom.
I da im izgradi novi nasip uz potok.
Al' sada od kamena.
I Medvjed pristao.
I obećao im izgraditi novi nasip.
I to od kamena.
I onda zijevajući otišao u spilju.
Spavati.
&
A Lisica sa prozeblim lisičićima izbila već na kraj šume.
-Još malo,djeco, tješila i hrabrila Lisica svoju mladunčad.
Još samo, samo malo , pa ćemo doći u drugu šumu.
Bolju, sretniju i sitiju.
I pametniju.
-