(Slika sa neta.Čuda neviđena ljudski um osmisli i ljudske ruke naprave.)
Mi se lani pravo naradile.
I baš jako umorile.
Pa smo staru godinu ispratile ovako, kao na gornjoj slici.
No,“zdopalo“ nam se, pa i Novu tako započele.
Ista ekipa, ista kava, ista fotelja, isti dvosjed.
&
Trebalo malo noge poodmorit.
Al' bome i čut'.
Tko pravio sarmu, a tko bom' nije.
Kako ispala(sarma) onom tko je pravio.
Zašto nije pravio sarmu onaj tko je nije pravio.
Kome došla djeca, a kome bom' nisu.
Sve su to vrlo važne informacije.
&
Onda od kolača.
Koja pekla koliko i kakve.
I, kako su joj ispali.
Kažu žene, najviše ispekla jedna sa početka naše ulice.
Devet vrsta.
-Ma , mogla je i devetnaest.
Znate žene kako ona pravi.
Napravi jedno tijesto, podijeli ga na nekoliko dijelova, pa u jedan stavi orahe, u drugi pekmeza, u treći kakao, u četvrti čokoladu u prahu.
-Joj, znam, znam, i meni je to pokazivala.
-A je l' Ti rekla koliko joj ostane tih njenih kolača?
-Nije.
-E pa , brate, ostane joj sve što se ne slomi, ne sruni i ne raspuzi.
Onda leti u slastičarnu po kupovne.Jer njeni neće jesti te što ih ona napravila.
- Ma da, znam ja takve.
- Žene, ne mogu se kolači samo „sdulekati“.
- Kad čuješ kol'ko ih je dugo pekla, sve ti je jasno.
&
E , onda od „francuske“.
Onda od predbožićnog spremanja.
Onda od ukrašavanja.
Ma ima toga za „obradit' „.
&
Želimo vam sretnu Novu 2 020. godinu!
Da budete živi, zdravi, zadovoljni i da vam se ispuni sve što sami sebi želite.
(I vi malo odmorite. Nije loše.)
Mala i Velika Ladica