- Joj, kako ti sve to uspijevaš?, rekoh s divljenjem susjedi, dok je uoči jednog Božića u toploj, ručkom zamirisanoj i urednoj kući, pred mene slagala božićne kolačiće.
- Ma meni to ništa, ja to za tili čas.
&
- Vi'š ti žene! , pomislih zadivljeno.
A ne kao ti: trčiš, letiš, a nit ti spremljeno, nit kuhano, nit pečeno.
Došlo mi je da zaplačem na licu mjesta, još u toj njenoj divnoj kući i pred onih stotinu vrsta njenih kolača, i to zbog moje sporosti, neorganiziranosti i nesposobnosti
& i
- Hajde, ne budi luda.
Ta ti samo nabija komplekse!, tješila me susjeda s druge strane ceste.
Pa znaš kako ona to radi?!
Početkom dvanaestog mjeseca počinje peći suhe kolače.
&
- Ozbiljno?
Pa je l' joj ne otpuste do Božića?, nastavila sam zbunjeno.
- O ne!
Kad se ohlade, stavi ih u hladnjaču.
A onda, kad završi s čišćenjem i spremanjem kuće, izvadi te kekse iz hladnjače, obuče se, sjedne ih šećeriti i čeka takve bene, kao što si ti, da joj se dive i pitaju je kad je sve to napravila.
&
- Stvarno?
&
- Ma kad ti kažem!
Vidjela sam to svojim očima, nastavila je susjeda.
&
-E dogodine, i ja ću tako.
Čim se vratim sa mora, uhvatit ću se kolača..
-E, sad si ga i ti pretjerala, ljutnu se moja susjeda.
& i
I od tada, a bilo je to prije puno, puno godina, do danas, ne baš odmah nakon mora, nego kad "zazvoni" početak dvanaestog mjeseca, ja krećem.
I,... čim su suhi kolači u hladnjači, osjećam smirenost i sigurnost, pa kasnije i punjeni ispadnu predivno jer nisam nervozna, niti sam u žurbi.
i
I,...laže svatko tko tvrdi da mu pečenje božićnih kolačića nije ništa.
I da je to učinio u tili čas.
I još radio sve druge poslove uz to..