Seoske se priče pišu sijačicama.
Što dvorednim.
Što četverorednim.
&
Seoske se priče pišu kosilicama.
Uglavnom traktorskim.
&
Seoske se priče pišu rakijskim kotlovima.
&
I, samo sjediš uz cestu i “ čitaš”.
I sve ti bude jasno.
I nikog ne moraš pitati.
I nitko ti ne mora ništa reći.
Sve vidiš.
&
Tko je sa kim dobar.
Pa radi onom sa kraja sela.
A bome ne radi susjedu sa lijeve, ali bome ni trećem s desne strane.
&
Ovako s ceste, bome vidiš i tko je škrt, a tko bi ti krvi svoje dao, a kamoli ne tih nekoliko pišljivih boca piva.
Pa ako nema, posudi, brate, za tako velik posao.
Posjedni umornog kosca,
još umornijeg orača.
Pruži mu bocu piva.
Da nadođe.
Da se osvježi.
Pa zaslužio je.
&
Kod nekoga tako.
Kod nekoga bome nije.
&
I,...prije će siromah donijeti pivo, negoli bogataš.
E, da je bogataš za svaki “oprdac”pivo prinosio, ne bi bome bogatstva nikad stekao.
A da je ovaj “goljo”siromašni manje piva na njivu donosio,možda u toliko siromaštvo nikad ni upao.
&
Al’, gle ti čuda!
Siromasima se prvo poore.
I potanjura.
I podrlja.
I pofreza.
I posije.
&
To sve zbog one flaše piva koju nosi na njivu, gunđao je Bogataš.
Ja pošteno platim.
Šta bi ga još i pivom čašćavao.
Nisu gosti.
Nego posao.
I to krvav.
No dobro.
Dan ‘vamo ili dan tamo,
poradit će se i kod mene, zaključi Bogataš.
I to bez piva.
&
I sve bilo tako.
Osim sa livadama.
Kad dozore livade za košnju, nikad dosta kosilica, kosaca i rabote.
&
Pokosit će se i kod mene, govorio Bogataš.
Kako se proljetos i posijalo kod mene, tako će se i pokositi.
I bilo bi tako da se preko brda nije dovuklo nevrijeme.
Al’, dovuklo se.
K’oda ga netko zvao.
Il’ trebao.
&
Ljudii, pomozite!
Zakisnut će moje livade!
Platit ću duplo !!!!, orilo se kroz grmljavinu.
A ljudi spremali Siromahu sijeno.
Ljudiiii, platit ću troduplo,vikao sada već očajni Bogataš, dok su nebo već munje presijecale.
&
Ali,....ljudi nisu dolazili.
Trčeći zanosili pod siromaški krov suho i mirisno sijeno.
I nekako, kad zadnje naviljke uvukoše pod krov Siromahove staje, otvori se Nebo i poče pljusak.
&
-Hvala vam svima, predragi ljudi.
Propao bih i ja i ovo malo stoke što imam da mi niste pomogli spremiti sijeno pod krov, reče ganuto i zahvalno Siromah, noseći u rukama pivo za svakoga od njih.
-Pijte, dragi ljudi, zaslužili ste.
Ni sebi čovjek ne bi toliko žurio koliko ste vi danas kod mene žurili.
Odnekud dođe i siromahova žena.
Skide pokrov sa kojim je zaštitila košaru od kiše.
A u košari slanine, kobasice,luka i vrućeg kruha.
Čak i buhtle.
-Samo uzmite, dragi ljudi!
Ne daj, Bože, da i vama zatreba, na nas uvijek računati možete.
&
I uzeli”dragi ljudi”.
Kako i ne bi.
Gladni.
Umorni.
Znojni.
Žedni.
Seoski je život težak i pretežak.
Samo se slogom i dobrotom može živjeti.
Novci tu ne pomažu.
Ni dupli.
Ni trodupli.