Ako netko misli da je lako biti čovjek seljak i da je za seosku romantiku
dovoljno nabaviti pijetla koji će kukurikati po cijeli dan, kao znak da niste ni Vi gori od drugih seljaka,silno se vara.
&
Znate već da evo, već deset tužnih godina na svaki način gajim uspomenu na moga muža.
Sve što je volio, sve što je pričao, sve kako je radio, sve što mi je iza Njega ostalo, za mene svih
ovih deset godina predstavlja dragocjenost.
&
Ostala tako jabuka koju je On posadio.
Pazim je k’o oči u glavi.
S proljeća okrečim deblo.
Onda porežem nepotrebne grane do visine koliko mogu.
One višlje orežu djeca.
&
Na nju sam dala objesiti ljuljačku.
Onu istu koju smo imali dok je On bio sa nama.
Tako sam imala Njegovu jabuku i našu ljuljačku na jednom mjestu.
Onda sam pod jabuku donijela stol, koji je moj muž napravio.
I njegovu klupu.
I tu volim piti kavu.
Tu osjećam nekakav mir.
&
Hvala dragom Bogu, bit će i jabuka.
Sa jabuke koju je On zasadio.
Da imamo i kada Njega ne bude.
Ma, ni jednu neću pustiti da propadne.
&
Za nekoliko teglica marmelade u trgovini skoro moraš otići u minus.
A mi na selu trebamo marmelade, pekmeza, džemova.
Jer, na selu nema slastičarne i jer mi seljaci pečemo uglavnom buhtle, salovnjake, štruce i sve ono za što ne trebaš žličicu, ni vilicu, već se samo grize i to idući prema nekom poslu.
Na selu nema dangube.
&
Jedna grana bila posebno rodna.
Spustila se do samog stola.
Dodirivala sam još zelene plodove, pijući jutarnju kavu.
Nije se ta grana slučajno spustila do stola i do mene, razmišljala sam na glas.
Dobro, spustila se ona i zbog silnog roda, ali….ne samo zbog toga.
Znam to.
Osjetim to.
&
Za svakom kavom sam je slikala.
Plodovi su bili sve veći.
I sve ljepši.
A grana sve bliže meni.
&
Jutros uz kavu puče grana uz prasak.
&
-Džabe ti je sad plakati, doviknu susjeda preko plota.
Prerodne grane se moraju podbočiti.
Šta ne pitaš, ako ne znaš?!