
Kako Se Prave Mame
Uzme se djevojčica i s njom se igra i s njom se smije, s njom se sanja i s njom se bdije. Pa je se pazi, pa je se mazi. Bude joj se pri ruci, bude pri nozi, da ne može pasti. Pomaže joj se čuditi, po
Sve objavljene priče · 896 priča

Uzme se djevojčica i s njom se igra i s njom se smije, s njom se sanja i s njom se bdije. Pa je se pazi, pa je se mazi. Bude joj se pri ruci, bude pri nozi, da ne može pasti. Pomaže joj se čuditi, po

U kontekstu ove priče, mogu slobodno reći da imam samo 61 godinu. Djetinjstvo sam provela u jednom slavonskom selu, kod bake i djeda, počevši dakle unazad prije tih, samo 61 godinu. & Djeda su u selu

U ratu je bilo strašno. Prestrašno. Drhtali smo nad to malo života koji se bojao u nama, nemoćni da ga zaštitimo. Daj, Bože, da ga preživimo (rat), svak će svakoga voljeti i pomagati. & I,...hvala dr

Sa ovom košaricom proljetnog, ali papirnatog, cvijeća sretan Uskrs svima koji ga slave na današnji dan žele Mala i Velika Ladica

Puno smo slika danas dobili. Još više poslali. Prigodnih. Prekrasnih. Nježnih i preslatkih. No, kad smo ugledali ovu sliku, odmah smo poželjeli čestitati vam Uskrs baš uz nju. Jer..., govori sve. Kak

Možda ovih dana sjedimo kod kuće da malo razmišljamo. Da ponešto shvatimo. Da uvidimo kako je svaki život važan. Baš svaki. Pa i cvjetni. & I,...možda baš ljudski životi ovise o tome koliko cvijeća i

Cvijeće raste. I cvate. Na otvorenom. & A što ne bi raslo i cvalo? & Kad ga obasja Sunce, širom raširi svoje raznobojne latice. Da se što više ugrije. Da ga što više upije u boju svojih latica. & Nik

Da li smo mi ljudi uočili od kada i koga je krenulo na bolje? Ili je prošli ponedjeljak već zaboravljen?! Da li smo zahvalni za spas koji se svakim danom približava? Prema današnjim podacima 73 ozdra

Ljudi dragi! Svanulo je divno jutro! Kod nas jutros nema novooboljelih ni povećanja preminulih. A povećao se broj izliječenih. U Italiji nema povećanja dnevnooboljelih. U Španjolskoj je krivulja ravn

Bila ovo oduvijek lijepa zemlja. Ali je vodili nekad nekakvi ljudi. Vozali nas od Jasenovca do Blajburga i nazad. Godinama. & Puno ljudi iz nje iselilo. Trbuhom za kruhom. Da smo mi ostali znali kakv

-Već su Ti zglobovi pobijelili, a mi još tu, rekao je Jedan od logoraša mome mužu u mračnoj i vlažnoj logoraškoj ćeliji te strašne 1991. -Ma da!, dodao je Drugi. Moli se Bogu otkako znam za njega, a

(Ručni rad sa neta. Mi smo zadivljene) -Ma, žene, nema vam Ova pojma. Ožujak tek započeo, a Ona nakvačkala tog cvijeća na balkom, govorila jedna od nas pet žena koje smo tada živjele u zgradi. (Tamo

( heklani automobil sa gornje slike- rad sa neta ) Gotovo cijeli svoj radni vijek putujem na posao. Već odavno je čovjek sretan samo da radi. Ne pita gdje se radi. I,...sve te godine se naglas svađam

Polako, a li sigurno, slaže se namet po namet, štapić do štapića. Bit će to heklana traka za još jednu bijelu zavjesu. I ona ide na sjever, daleko izvan granica naše zemlje. & -Vidi je!!! Što si došl

Danas malo koja žena može ujutro polako i u miru popiti kavu, pa onda otvoriti prozore soba, prebaciti posteljinu na prozor, optrgati pokoji suhi listić svojih lončanica, pa onda bez žurbe kuhati ruč