
Spremanje Moji Svatovi
Počeli su se ti svatovi nekako i približavati. Gotovo svi pozvani i potvrdili svoj dolazak. Posebno nam imponirali oni izvanjski. Doći će nam tatina rodbina iz Rijeke; mamina rodbina iz Osijeka. Doći
Sve objavljene priče · 896 priča

Počeli su se ti svatovi nekako i približavati. Gotovo svi pozvani i potvrdili svoj dolazak. Posebno nam imponirali oni izvanjski. Doći će nam tatina rodbina iz Rijeke; mamina rodbina iz Osijeka. Doći

- Nego, prijo, mi ćemo kupiti puket, reče moja buduća svekrva nekoliko dana iza spora oko vjenčane haljine. -Znate, prijo, ovdje je to običaj. & - Aha, sad kad se radi o malo novaca, sad će se običaj

No, nije ni moja mama baš bila od juče. Što vele, „što te ne ubije, to te očvrsne „, pa i ona nakon onog plakanja zbog prijesnog mesa, čvrsto odlučila da ni ona bome više neće zgrizati i da neće nju

Bila je to ljubav na prvi pogled. Gledali smo se još pet godina, a onda je bilo najnormalnije da se i oženimo. Nije to doduše nitko baš tako otvoreno spominjao, što je meni bilo i drago jer sam znala

Sada, nakon što već šestu godinu živim sa uspomenama, heklaricom i cvijećem, tako se rado i često sjetim svojih svatova: smiješnih, problematičnih, neorganiziranih, ali meni divnih. Pisala sam o njim

(Priča iz arhive) -Nisi valjda luda graditi u zajednici?!, rekla je moja mama, kad smo nakon svatova počeli razmišljati gdje ćemo stanovati. & - Nisi valjda luda kraj ovoliko naše zemlje i prostranst

(Mala Ladica) U svoga sam se muža bila silno zaljubila. Voleći njega, voljela sam sve što je imalo bilo kakve veze s njim. Voljela sam njegovu kuću. Njegovo dvorište. Njegovog psa. Voljela sam rijeku

E da. Kod nas zaista nema vinskih cesta. Rat nam je spalio vinograde. A bilo ih je. Sve ceste u ovom kraju su ratne ceste. Ginulo se i na njima i oko njih. Kad za Sisvete (pa nerijetko i češće u godi

-Kak' neb'!?, govorila bi moja svekrva svaki put kada bismo nas dvije nešto kuhale i pekle. Tvoja mater mislida se sve može kupiti. I napraviti na brzinu. I da je dosta imati novčine.... (To za“ moju

Kolinjska jutra u Slavoniji počinju za mrklog mraka. Domaćica „leta“ po kući, u jednom pravcu prenosi nešto pa u drugom pravcu to isto nosi nazad. Uspuhuje kao da joj cijeli svijet na leđima stoji, p

Krenuli smo noćas. Najprije autom do Banove. Onda vlakom do Zagreba. Pa taxijem do bolnice. Sve smo čisto na sebe obukli. I čarape. Naravno. I zube oprali, dva puta uzimajući kaladont. Samo da budu d

Život je težak. Tako jako, jako težak. Mi odrasli to odavno znamo. Maleni još to ne znaju i trudimo se da što kasnije saznaju. Dok im ne ojačaju pleća i očvrsne duša. & A da bi im ojačala duša, treba

-Ma, čujte ljudi, govorio je Gazda prve subote u studenom, dok je sa peći mirisala “kuvana” (rakija), a vani skoro još bila mrkla noć. Kolinje ne može obavljat sva'ko. Trebaš ti znati u koju subotu.

-Ma ne trebate, prijo!, rekla je moja svekrva mojoj mami. Imam ja žene. -Pa i ja sam žena, rekla je onda moja mama. -Prijo, da se ne nađete uvrijeđeni, oko kupusa treba znat'. & -Ima neko plastično b

-Što da ja jadna radim sa tom tvojom?, govorila je moja svekrva mome mužu, kad je mislila da je ne čujem. Nit šta može, a bome nit šta zna. -Ostavi se ti moje žene, govorio je moj premili muž, kojeg