
A Čujte Grad Je Ipak Grad Moji Svatovi
Moja mama mi svoje pameti ne može dati! & Kuća mog budućeg muža bila je od centra grada udaljena samo dva kilometra. A naša šest kilometara. E da, ali mi smo nekako ostali unutar gradske table. Istin
Sve objavljene priče · 898 priča

Moja mama mi svoje pameti ne može dati! & Kuća mog budućeg muža bila je od centra grada udaljena samo dva kilometra. A naša šest kilometara. E da, ali mi smo nekako ostali unutar gradske table. Istin

- Pa zašto nisi dovezao kolače? - Nema ih. Rekla je prija da ti kažem da se njenoj sestri čini da je to sve što su ispekli taman za same svatove, pa da onda nećemo pakovati kolače ni mi svojima, ni o

Počeli su se ti svatovi nekako i približavati. Gotovo svi pozvani i potvrdili svoj dolazak. Posebno nam imponirali oni izvanjski. Doći će nam tatina rodbina iz Rijeke; mamina rodbina iz Osijeka. Doći

- Nego, prijo, mi ćemo kupiti puket, reče moja buduća svekrva nekoliko dana iza spora oko vjenčane haljine. -Znate, prijo, ovdje je to običaj. & - Aha, sad kad se radi o malo novaca, sad će se običaj

No, nije ni moja mama baš bila od juče. Što vele, „što te ne ubije, to te očvrsne „, pa i ona nakon onog plakanja zbog prijesnog mesa, čvrsto odlučila da ni ona bome više neće zgrizati i da neće nju

Bila je to ljubav na prvi pogled. Gledali smo se još pet godina, a onda je bilo najnormalnije da se i oženimo. Nije to doduše nitko baš tako otvoreno spominjao, što je meni bilo i drago jer sam znala

Sada, nakon što već šestu godinu živim sa uspomenama, heklaricom i cvijećem, tako se rado i često sjetim svojih svatova: smiješnih, problematičnih, neorganiziranih, ali meni divnih. Pisala sam o njim

(Priča iz arhive) -Nisi valjda luda graditi u zajednici?!, rekla je moja mama, kad smo nakon svatova počeli razmišljati gdje ćemo stanovati. & - Nisi valjda luda kraj ovoliko naše zemlje i prostranst

(Mala Ladica) U svoga sam se muža bila silno zaljubila. Voleći njega, voljela sam sve što je imalo bilo kakve veze s njim. Voljela sam njegovu kuću. Njegovo dvorište. Njegovog psa. Voljela sam rijeku

E da. Kod nas zaista nema vinskih cesta. Rat nam je spalio vinograde. A bilo ih je. Sve ceste u ovom kraju su ratne ceste. Ginulo se i na njima i oko njih. Kad za Sisvete (pa nerijetko i češće u godi

-Kak' neb'!?, govorila bi moja svekrva svaki put kada bismo nas dvije nešto kuhale i pekle. Tvoja mater mislida se sve može kupiti. I napraviti na brzinu. I da je dosta imati novčine.... (To za“ moju

Kolinjska jutra u Slavoniji počinju za mrklog mraka. Domaćica „leta“ po kući, u jednom pravcu prenosi nešto pa u drugom pravcu to isto nosi nazad. Uspuhuje kao da joj cijeli svijet na leđima stoji, p

Krenuli smo noćas. Najprije autom do Banove. Onda vlakom do Zagreba. Pa taxijem do bolnice. Sve smo čisto na sebe obukli. I čarape. Naravno. I zube oprali, dva puta uzimajući kaladont. Samo da budu d

Život je težak. Tako jako, jako težak. Mi odrasli to odavno znamo. Maleni još to ne znaju i trudimo se da što kasnije saznaju. Dok im ne ojačaju pleća i očvrsne duša. & A da bi im ojačala duša, treba

-Ma, čujte ljudi, govorio je Gazda prve subote u studenom, dok je sa peći mirisala “kuvana” (rakija), a vani skoro još bila mrkla noć. Kolinje ne može obavljat sva'ko. Trebaš ti znati u koju subotu.