
Svjedočanstvo Za Čestitku
Selo u kojem smo stanovali do Domovinskog rata bilo je naseljeno, kako to kažu, „pretežito srpskim stanovništvom“. Tek desetak hrvatskih kuća poteklo je od Antuna, pradjeda moga muža, koji je hodao,
Sve objavljene priče · 896 priča

Selo u kojem smo stanovali do Domovinskog rata bilo je naseljeno, kako to kažu, „pretežito srpskim stanovništvom“. Tek desetak hrvatskih kuća poteklo je od Antuna, pradjeda moga muža, koji je hodao,

Baka kaže da je život danas jako težak i da bi bilo najbolje da živimo svi skupa. Ili Baka kod nas, ili mi kod Bake. -Jes, jes, jes, mi kod Bake. -To i ne bi bilo tako loše, rekao je moj Tata. -Ma ne

(Kecelju sa slike izradila i meni poklonila djevojčica Lana C., kada je imala 10 godina) (Priča iz arhive) Baš je gadno i pregadno živjeti sam. Čak i da nema ove prevelike tuge, neda se čovjeku kuhat

Želim da u Novoj Godini sva djeca budu kod svojih baka. I da sa bakama peču torte i kolače. Zato što su djeca kod baka velika i sve smiju. A kod mama i tata su uvijek mala i ništa ne smiju. & Pa reci

Teško i jedva, ali stižem. Bilo je napeto. Do danas se nije znalo. & Tata je rekao da ćemo ići. I ja sam rekla da ćemo ići. Mama je rekla da ona radi do samog Badnjaka i da nam je onda bliže i brže i

(na slici vez na svili Božice Biličić-Toth) Umrla nekidan jedna, meni jako draga rođakinja, pa sam išla njenima izraziti sućut. Ona bila divna osoba, ali i njena djeca su krasni ljudi. Da nije

–Joj, pa kako Vi to sve stignete, govorila sam zadivljeno jednoj susjedi, dok je u toploj, ručkom mirisnoj i pospremljenoj kući iznosila uoči jednog Božića pred mene Božićne kolače. - Ma, meni to niš

Ni jedna priča ne potiče bez nekoga. I bez nečega. Svaka izvire iz nečega. I nekoga. Pa tako i ova. & Živio na svijetu jedan prekrasan crveni muškatl. Cvjetovi mu bili žarko-crveni, a listovi jedri i

(priča iz arhive) Kolinje sam „diplomirala“ na Katedri moje svekrve. Uglavnom plačući. - Iskroji krpa od starih posteljina! Zato se i ne smije ništa bacati. Valjda te je makar to mater naučila, rekla

-Ma vid'ćeš ti da oni nas neće ni zvati, reče Čovjek svojoj Ženi. -Pa vidim, odgovori Žena. -Sad kad su se kruha najeli, sve uz našu pomoć, sad mi ne trebamo, reče Čovjek opet svojoj Ženi. -Ma da, re

-Ma, čujte ljudi, govorio je Gazda prve subote u studenom, dok je sa peći mirisala “kuvana” (rakija), a vani skoro još bila mrkla noć. Kolinje ne može obavljat sva'ko. Trebaš ti znati u koju subotu.

Sjeo Vrag sa svojim bratom da se dogovore kako da unište Čovjeka. -Lako to, reče Stariji Vrag. -Kad je lako, šta to do sad' već nisi napravio?! Stoljećima se naganjuješ s ljudima i skoro uvijek izvuč

(Priča iz arhive) -Nisi valjda luda graditi u zajednici?!, rekla je moja mama, kad smo nakon svatova počeli razmišljati gdje ćemo stanovati. & - Nisi valjda luda kraj ovoliko naše zemlje i prostranst

(Priča iz arhive) -Kud' ste vas dvoje raspalili ovako rano?!, upita žena preko plota svoje prve i jedine susjede. Proživjeli su, kuća uz kuću, glavninu svojih života, tu, na zadnjem dijelu najzadnjeg

Ne tako davno postojao jedan skroz naopaki svijet. I sve, baš sve u njemu bilo naopako. & Ljudi su hodali. I to svaki dan. & Bome i pričali. Stalno. Jedni sa drugima. A, o čemu? O svačemu. Uvijek o n