
Skupa Skupa
Baka kaže da je život danas jako težak i da bi bilo najbolje da živimo svi skupa. Ili Baka kod nas, ili mi kod Bake. -Jes, jes, jes, mi kod Bake. -To i ne bi bilo tako loše, rekao je moj Tata. -Ma ne
Sve objavljene priče · 910 priča

Baka kaže da je život danas jako težak i da bi bilo najbolje da živimo svi skupa. Ili Baka kod nas, ili mi kod Bake. -Jes, jes, jes, mi kod Bake. -To i ne bi bilo tako loše, rekao je moj Tata. -Ma ne

(Kecelju sa slike izradila i meni poklonila djevojčica Lana C., kada je imala 10 godina) (Priča iz arhive) Baš je gadno i pregadno živjeti sam. Čak i da nema ove prevelike tuge, neda se čovjeku kuhat

Želim da u Novoj Godini sva djeca budu kod svojih baka. I da sa bakama peču torte i kolače. Zato što su djeca kod baka velika i sve smiju. A kod mama i tata su uvijek mala i ništa ne smiju. & Pa reci

Teško i jedva, ali stižem. Bilo je napeto. Do danas se nije znalo. & Tata je rekao da ćemo ići. I ja sam rekla da ćemo ići. Mama je rekla da ona radi do samog Badnjaka i da nam je onda bliže i brže i

(na slici vez na svili Božice Biličić-Toth) Umrla nekidan jedna, meni jako draga rođakinja, pa sam išla njenima izraziti sućut. Ona bila divna osoba, ali i njena djeca su krasni ljudi. Da nije

–Joj, pa kako Vi to sve stignete, govorila sam zadivljeno jednoj susjedi, dok je u toploj, ručkom mirisnoj i pospremljenoj kući iznosila uoči jednog Božića pred mene Božićne kolače. - Ma, meni to niš

Ni jedna priča ne potiče bez nekoga. I bez nečega. Svaka izvire iz nečega. I nekoga. Pa tako i ova. & Živio na svijetu jedan prekrasan crveni muškatl. Cvjetovi mu bili žarko-crveni, a listovi jedri i

(priča iz arhive) Kolinje sam „diplomirala“ na Katedri moje svekrve. Uglavnom plačući. - Iskroji krpa od starih posteljina! Zato se i ne smije ništa bacati. Valjda te je makar to mater naučila, rekla

-Ma vid'ćeš ti da oni nas neće ni zvati, reče Čovjek svojoj Ženi. -Pa vidim, odgovori Žena. -Sad kad su se kruha najeli, sve uz našu pomoć, sad mi ne trebamo, reče Čovjek opet svojoj Ženi. -Ma da, re

-Ma, čujte ljudi, govorio je Gazda prve subote u studenom, dok je sa peći mirisala “kuvana” (rakija), a vani skoro još bila mrkla noć. Kolinje ne može obavljat sva'ko. Trebaš ti znati u koju subotu.

Sjeo Vrag sa svojim bratom da se dogovore kako da unište Čovjeka. -Lako to, reče Stariji Vrag. -Kad je lako, šta to do sad' već nisi napravio?! Stoljećima se naganjuješ s ljudima i skoro uvijek izvuč

(Priča iz arhive) -Nisi valjda luda graditi u zajednici?!, rekla je moja mama, kad smo nakon svatova počeli razmišljati gdje ćemo stanovati. & - Nisi valjda luda kraj ovoliko naše zemlje i prostranst

(Priča iz arhive) -Kud' ste vas dvoje raspalili ovako rano?!, upita žena preko plota svoje prve i jedine susjede. Proživjeli su, kuća uz kuću, glavninu svojih života, tu, na zadnjem dijelu najzadnjeg

Ne tako davno postojao jedan skroz naopaki svijet. I sve, baš sve u njemu bilo naopako. & Ljudi su hodali. I to svaki dan. & Bome i pričali. Stalno. Jedni sa drugima. A, o čemu? O svačemu. Uvijek o n

E da! Ide zima. Svima. I velikim, ali i „malim ljudima“. Pa smo mi počeli heklati dječje papučice. (Već smo to radili za našu Helenicu, ali ona sad već „veeelika „djevojčica, pa smo to skoro i zabora