
Jer U Ovoj Državi
(tapiserija Marije Forman) Svi bi u ovoj zemlji voljeli biti neki privatnici. I,...nemam ništa protiv. (I sama sam bila.) Ali se brzo izigraju. Ili umore. Kako hoćete. Pa jednom nađeš Njega, ali On n
Sve objavljene priče · 896 priča

(tapiserija Marije Forman) Svi bi u ovoj zemlji voljeli biti neki privatnici. I,...nemam ništa protiv. (I sama sam bila.) Ali se brzo izigraju. Ili umore. Kako hoćete. Pa jednom nađeš Njega, ali On n

,rekla sam dragom Bogu nakon jedne male,“napreskokce“izmoljene večernje molitve. & Bilo to prošle subote. Ustala sam rano, ni sama ne znajući kako ću napraviti sav posao koji me čekao. Puno tog posla

Držali smo se za ruke tog pretužnog i prestrašnog utorka 2013. Između naših dlanova je bilo malo raspelo. Da pomogne Njemu otići. Bez mene. Da pomogne meni ostati. Bez Njega. & Nisam plakala. Ni taj

Slikar se nije dao smesti. On je tu. Aparat je tu. Vrijeme je novac i on nije mogao čekati da mi nađemo svoje pogubljene svatove. I kakva je to priča o zdjelama. Kao da je on naivan. Ili dijete. - Zn

U crkvi je bio veličanstven mir. Nije me uveo tata. Ostao je vani. Da ga ne izbace iz partije. Mama je ušla da vidi tu nepotrebnu cirkusijadu i kič paradu. Nije ušao ni vjenčani kum sa muževe strane.

Matični ured je bio prekrasan. - Šta tu ima biti prekrasno?, zapitala je moja mama. Na prozorima divni bordocrveni zastori.... - Puni stoljetne prašine, nadovezala se moja mama. - Crveni oni i sva im

Ipak su došli! Ali sa dobar sat zakašnjenja. Moj budući muž morao ići u susjedni grad po moj vjenčani puket. Zapravo, puketić. Kod rodice moje buduće svekrve. A rodica ga zaboravila napraviti. Pa još

Čokoladnu fleku na mojoj vjenčanoj haljini oprala je moja mama, kojoj je život bio sve samo ne bajka, i koja cijeli život vuče i rinta za sve nas, a nitko joj ni hvala ne kaže i koja, da se za zelen

Došao nekako i taj dan. Znala sam, osjećala sam da će on biti prekrasan. Danas ću sigurno dobiti i taj prsten. I neću biti tužna ako ne bude u crnoj plišanoj kutijici. A, kutijica k'o kutijica; ionak

- Je l' za tebe nije bilo cure u našem selu ?, ljutila se moja buduća svekrva na mog budućeg muža. Pa da ženiš pravu curu. -Ja i ženim pravu curu, odvrati moj budući muž, ne želeći većeg sukoba sa mo

Moja mama mi svoje pameti ne može dati! Kuća mog budućeg muža bila je od centra grada udaljena samo dva kilometra. A naša šest kilometara. E da, ali mi smo nekako ostali unutar gradske table. Istina,

- Pa zašto nisi dovezao kolače? - Nema ih. Rekla je prija da ti kažem da se njenoj sestri čini da je to sve što su ispekli taman za same svatove, pa da onda nećemo pakovati kolače ni mi svojima, ni o

Počeli su se ti svatovi nekako i približavati. Gotovo svi pozvani i potvrdili svoj dolazak. Posebno nam imponirali oni izvanjski. Doći će nam tatina rodbina iz Rijeke; mamina rodbina iz Osijeka. Doći

- Nego, prijo, mi ćemo kupiti puket, reče moja buduća svekrva nekoliko dana iza spora oko vjenčane haljine. - Znate, prijo, ovdje je to običaj. - Aha, sad kad se radi o malo novaca, sad će se običaji

No, nije ni moja mama baš bila od juče. Što vele, „što te ne ubije, to te očvrsne „ , pa i ona nakon onog plakanja zbog prijesnog mesa, čvrsto odlučila da ni ona bome više neće zgrizati i da neće nju