• Svraka



    Ovu prekrasnu sliku "posudili" smo s net-a jer brže napišemo nego što navezemo. A slika je zaista divna.)
    Bilo to sve u jednoj velikoj, velikoj šumi.
    Sa puno životinja.
    U početku to izgledalo kako bi svim životinjama moglo biti dobro.
    Šuma bila bogata i prebogata.
     Bilo u njoj hrane za svaku vrstu .
    E da!
     Al' životinje su k'o i ljudi.
    Nikad im dosta.
     I, ...samo da je njima.
     &
    Prvi spor ispade oko potoka.
    Krasnog. 
     Bistrog.
     Čistog.
     Hladnog. 
    Sa potopljenom slikom zelenih krošanja ispod kojih je žuborio.
    &
     - Nek ne piju sve životinje.
     Da ne usfali meni!, naredio je Medvjed. 
    - Kako bi ti usfalilo, rekoše ostali.
    Pa vidiš koliko je puno vode u potoku.
     I stalno dotiče.
     Na kraju, pa i kiše stalno padaju.
    - Što sam rek'o, ne porek'o!
     Na kraju, donijet ćemo takav zakon, oštro će Medvjed.
    I donijeli. 
    Od tada, samo Medvjed išao slobodno na potok.
    Lisica išla kradom.
     Pazila da je Medvjed ne vidi, pa se tako i ona uvijek lijepo napila čiste i hladne vode iz potoka.
    Pila i Svraka.
     Njoj dozvolio Medvjed, al' pod uvjetom da sa visine pazi da ne bi netko prišao potoku.
    Ostale životinje pile kišnicu u lokvi ili rosu sa lišća.
      &
    Ha!, ne može čovjek živjeti samo od vode, razmišljala je Svraka na grani, dok joj je ptičji želudac kruljio od gladi.
    Pa nisam ni ja blesavija od Medvjeda, razmišljala je dalje.
     – Lijo draga, zakrešti Svraka sa grane.
    Vidim ja tebe stalno kako se šuljaš do potoka kad nema Medvjeda.
    Pa mi dođe žao što ti svaki gutljaj bude strahom začinjen.
    Brecnu se Lija i uplašeno  pogleda prema stablu na kojem je sjedila Svraka. 
    - Nešto mislim, nastavi Svraka, najbolje da ti ja sa visine javim kad nema Medvjeda, pa bi se ti mogla u miru napiti.  
    Pa čak i okupati. 
    – A koliko bi me to koštalo?, mudro  Lija zaškilji prema Svraki, iza koje je blještalo već prvo jutarnje sunce. 
    – A Lijo, nisi luda.
     Znaš da ni ja ne mogu samo od vode živjeti.
     Ponesi uvijek nešto.
    &
    I tako se njih dvije dogovorile.
    Poslije Lija privede Mačku.
     To joj neka daleka svojta. 
    Mačka pristala, pa bilo dobro i Svraki, al' bome i Lisici.
    Onda Mačka privela svojtu. 
    Pa njena svojta svoju svojtu.
    I svi bome imali ćara.
     Svaka se životinja dovijala na svoj način. 
    – A čuj, 'ko bi njima svima nadavao?!, govorila je svojta svojti i zaobilazila onu drugu svojtu.
    Miševi prokopali kanale do potoka.
     Kroz te kanale puštali gujavice,  paukove i druge kukce. 
    S početka džabe.
    - Prođi samo, brate, znamo mi šta je žeđ.
     I znamo kako se preko Svrake pije.
     No ubrzo, počeli i oni naplaćivati.
    &
    - Slušaj, brate, govorili miševi.
     Pa ne možemo ni mi samo od vode živjeti.
    Svatko gledao da uzme što više. 
    I plati što manje.
    Da u nešto utoči i za sutra.
     Da si u nešto spremi i sakrije u drugu šumu.
     Za ne daj, Bože.
     I nikad se ne zna. 
      &
    Tako potok postajao sve plići i plići.
    I na kraju presušio.
     &
    Znala sam ja da će tako biti. 
    Govorila sam ja, upozoravala sam ja.
     Ali, ja ću to sada sigurno spriječiti, kreštala je Svraka.

      &
    -Ma što ćeš ti ?!, zagrmi Munja s neba.
    Samo ti nemoj praviti reda i spašavati šumu!
    Zagrmi Munja, probije oblak, pusti bujicu i potopi sve životinje u toj šumi. 
    I Svraku.
     Naravno.


    Cijela priča

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.