• 22 “časa”


    -Spavanje u 22 ”časa”, složila se Helena početkom ljeta, kada je doputovala k meni na “ferije”.

    Meni teško izdurati i do tih, kako ona kaže, 22 ”časa” jer volim rano zaspati, al’ daj šta daš.

    Dok je bila mala, nikad se nije znalo do kad će trajati naš dan.

    Nahraniš je, okupaš je, polegneš je, al’ spavanja nije bilo.

    No sad je ona već velika  curica

    -I poslušna, dodala bi sada ona.

                                                                              &

    Do 22 ”časa” se mora ispričati i priča jer u 22 “časa” počinjemo spavati.

    -Može, spremno i bez ikakvih problema odvrati Helena, a ja ostala zadivljena zrelošću i karakterom njenih 6 godina.

    -Šest i pol, dodala bi sada ona.

                                                                              &

    Spavamo u istoj sobi ”jer ona je i došla  da se ja ne bojim po noći sama spavati.”

                                                                              &

    U 22 “časa” smo ugasile svjetlo i zagrlile se .

    -Ništa se ti, bako, ne boj.

    Ja tebe čuvam.

    -Ma lijepo bakino sunce, rekla sam ja i poljubila je u kosu.

                                                                              &

    -Bako, evo ti moja nogica, pa je drži.

    -Hvala ti, rekla sam ja, uzela njenu nogicu u svoju ruku, malo je dragala i zažmirila.

    -Bako, evo ti i druga nogica.

    Uzela sam i drugu nogicu, zahvalila joj ( jer, ja sam joj baka, pa je i učim lijepom ponašanju), podragala obje nogice i zažmirila.

    -Bako, evo ti i rukice.

    (Sa rukicama sve isto kao i sa nogicama.)

    -Bako, vrati mi nogice da se prekrenem.

    “Vratim “ joj i nogice i rukice.

    -Ne, ne, neka ti ostanu rukice……..

    -Spavaj Helena, 22 “časa” je već prošlo.

    -Bako, ja sam gladna.

    -Nisi gladna, večerale smo.

    -Bako, žedna sam.

    - Ma nisi žedna, velim ja u 22 “časa” i 20 minuta.

    Za čim bi sad bila žedna?

    -Pa večerale smo. I ti bi, bako, trebala piti vodice.

    U 22 ”časa” i 25 minuta ustanem da joj donesem te vodice.

    Ali, skoči i ona ”da mi pokaže” iz koje ona pipe voli piti i da mi pomogne donijeti vodicu za poslije, …jer zato je i došla da mi pomogne.”

                                                                 &

    Negdje oko 22 ”časa” i 30 minuta su se popila ta, slovom i brojkom, dva gutljaja vodice, pa smo opet ugasile svjetlo, legle i zagrlile se.

                                                                     &

    -Bako, meni se piški.

    Opet smo se digle, upalile svjetlo i otišle do WC.

    ‘Ajde znaj?

    Ipak je popila ona dva gutljaja vode.

    E, al’ na WC-u se tek otvaraju velike teme.

    -Bako, ja ti imam jako puno prijatelja u vrtiću.

    -‘Ajmo, Helena, pregluvim ja ovo o njenim prijateljima iz vrtića.

    Jesi gotova?

    -Samo sam piškila.

    Sad kakam.

                                                                     &

    U 22 “časa” i pedeset minuta je svjetlo opet bilo ugašeno, nas dvije u krevetu. Zagrljene.

    Sad sam imala na “draganju“ dvije nogice i jednu rukicu.

    I tako do 22”časa” i 55 minuta.

    -Bako, mene boli zub.

    -O,Bože mili, pa šta ćemo sada?

    -Samo ti, bako, spavaj, ja idem oprati zube.

    Od kaladonta uvijek prođe.

    -Ali oprala si.

    -Oprala sam, ali sada da me ne boli.

                                                                       &

    Stara je izreka da se čovjek protiv svega može boriti, osim protiv sna.

    Kako sam i ja čovjek, spremno sam poslušala Heleninu dozvolu neka ja samo spavam, pa sam i zaspala.

    Sve do 23 ”časa” i deset minuta.

    Probudio me šum vode iz kupaonice.

    Skočila sam, uplašila se, dotrčala.

    -Bože, da joj se nije šta dogodilo?  

    Srećom nije.

    Sa svojom četkicom i puno kalodonta prala je svog jednoroga ”jer je i njega bolio zub”.

                                                                         &

    -Helena, u krevet, nema više ustajanja.

    Noć je, sad se spava.

                                                                         &

    Ugasile smo svjetlo, legle i zagrlile se.

    Ja sam dobila rukice na ”draganje".

                                                                               &

    -Bako, volim te!

    Šutim i nadam se da će zaspati.

    -Bako, je l’ ti mene ne voliš?

    -Volim te.

    -Bako, pa zašto mi onda ne kažeš?  

    -Helena, spava mi se!

    -Samo ti, bako spavaj!

    Ja ću te čuvati.

    Daj mi rukicu………..

    Cijela priča

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.