• Nagradna igra

    Kad je prije više od pet godina umro moj muž, moja prva, jedina i zadnja ljubav, mislila sam da nakon toga, niti ću moći, niti ću znati, niti ću htjeti živjeti.

    Plakala sam danonoćno i tražila ga u svemu i svagdje.

    Spavala sam u njegovim pidžamama, uramljivala njegove slike, živjela s upaljenim lampionima.


    &


    Nabrzo sam krenula u crkvu.

    Jer je moj muž bio pravi, iskreni vjernik.

    Pa sam mislila, možda ću ga tamo naći.

    &


    Od nedjelje do nedjelje, od svete mise do svete mise, slagao se u moje srce neki mir.

    Koji mi je tako trebao i bio za mene tako spasonosan.

    Malo po malo prihvaćala sam i pozdravljala načela kršćanske vjere.

    Svake nedjelje odlučnija da ću tako i živjeti.

    Zbog svoga muža.

    Zbog sebe.

    Zbog mira koji mi treba.


    &


    -Bolje zagrizi svoj jezik, nego tuđe srce, poučavala sam samu sebe.


    &


    Nekako na kraj prošloga ljeta, uvezao se u moje dvorište jedan kamion.

    Radi istovara.

    Jer tu je i nekakvo skladište.

    I potrgao moju „kapiju“.


                                                                     &


    -Ne brinite, gospođo!

    Za mnom šteta ne ostaje.

    Ako potrgam, ja i popravim.

    Takav sam čo'ek.

    Al' ne mogu danas.

    Imam još istovara.


    &


    Sa ovim, sada već kršćanskim mirom u srcu, ja kažem čovjeku da se ljudima svašta događa,

    pa eto i njemu ova moja „kapija“, nek ju dođe popraviti kad bude mogao, ali ipak čim prije.

    Samo nek dođe i nek je popravi.

    -Ma, gospođo!!!! , doviknuon sad već iz kamiona.

    Ne znate Vi mene.

    Meni je moj obraz najvažniji.


    &


    I ode.

    Zajedno sa svojim obrazom.

    Koji mu je najvažniji.


    &


    I za četrnaest dana dođe opet.

    I on i njegov obraz.

    Ponovo dovezao neku robu za istovar.

    I prošao kraj moje kapije.

    Još uvijek potrgane.


    &


    -Ma, gospođo!

    Ne ber'te brige!

    Poznavao sam ja i Vašeg muža.

    Krasan je to bio čovjek.

    Ljudina.

    Ma ne bi' ja zbog njega ostavio „kapiju“ nepopravljenu.

    Nisam ja taj čo'ek.


    &


    I tako dovozio nešto svakih četrnaest dana.

    Zajedno sa svojim obrazom.

    Koji mu je najvažniji.

     

    &


    Onda se zajesenilo.

    Pa imao navodno previše posla.

    -Znate, gospođo kakva je jesen!

    Sa onim, sada već kršćanskim mirom u srcu, razumjela sam ovo za jesen.


                                                                 &


    Onda je došla zima.

    -Znate, gospođo,......


    &


    Sa onim, sada već kršćanskim mirom u srcu, razumjela sam i ovo za zimu.

    -Pa je!

    Ne bi bilo ljudski tjerati ga da popravlja „kapiju“ po toj cičoj zimi.

    Što vele ljudi, ne bi ni psa istjerao van, a kamoli čovjeka.




    &


    Iza zime je došlo proljeće.

    Iza proljeća evo nam i ljeta.

    Kapija potrgana već skoro godinu dana.

                                                                  &

    ZAVRŠITE  OVU PRIČU!

    NIJE BITNO DA LI STE VIČNI PISANJU ILI NISTE.

    NAPIŠITE SVOJIM RIJEČIMA, NAJJEDNOSTAVNIJE ILI KAKO VEĆ HOĆETE.

    ONAKO KAKO MISLITE I KAKO OSJEĆATE.

    VAŽNO NAM JE VAŠE MIŠLJENJE.

    (Jer mi svojenemamo.)

    PA DA SVI SKUPA  ZNAMO KAKO ŽIVJETI  , KAKO SE PONAŠATI, KAKO RJEŠAVATI SVOJE PROBLEME, A DA OSTANEMO LJUDI U SRCU, ALI I DA NAM SE POPRAVI „KAPIJA“, ILI ŠTO VEĆ DRUGO.


    SVOJE ZAVRŠETKE OVE PRIČE ŠALJITE NA LADICA FACEBOOK ALI I KOMENTIRAJTE OSTALE PRISTIGLE ZAVRŠETKE PRIČE DA NAM POMOGNETE ODABRATI NAJBOLJI, NAJLJUDSKIJI.


    ČEKAT ĆEMO I OBJAVLJIVATI, KAKO KOJI PRISTIGNE, VAŠE ZAVRŠETKE SVE DO 30. LIPNJA 2018.


    DANA 1. 7. 2018.OBJAVIT ĆEMO POBJEDNIKA, NA NJEGOVU ADRESU POSLATI  JEDNU NAŠU JULKICU ILI ĐUKU SLAVONCA, PO VLASTITOM ODABIRU POBJEDNIKA, ZA NAGRADU, A MI SVI NASTAVITI ŽIVJETI NA OVOM SVIJETU I MEĐU LJUDIMA NA NAČIN KAKO NAM JE TO U ZAVRŠETKU NAŠE PRIČE NAPISAO POBJEDNIK OVE MALE NAGRADNE IGRE.   


    Vaše,

    Mala i Velika  Ladica

    Cijela priča

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.