Druga Kolinjska

Kolinje sam „diplomirala“ na Katedri moje svekrve. Uglavnom plačući. - Iskroji krpa od starih posteljina! Zato se i ne smije ništa bacati. Valjda te je makar to mater naučila, rekla mi je svekrva moj

Prva Kolinjska

-Ma vid'ćeš ti da oni nas neće ni zvati, reče Čovjek svojoj Ženi. -Pa vidim, odgovori Žena. -Sad kad su se kruha najeli, sve uz našu pomoć, sad mi ne trebamo, reče Čovjek opet svojoj Ženi. -Ma da, re

Sjeli Čovjek I Njegova Država

(Slika: Vezeni rad Božice Biličić Toth) Da popiju piće. K’o ljudi. Da se dogovore. & -Ovako više ne ide, složiše se već kod prve čašice. -Hajde, reci Ti što ne valja i kako misliš da treba! -Ne valja

Nedjeljno Spremanje U Imenu Božijem

E sad, nemojte vi misliti da se ja i moja svekrva baš nikad nismo svađale. Ma jesmo, brate! Malo je reći sto puta. A za sve je, baš za sve i baš uvijek bila kriva moja mama, koja me je sve krivo nauč

Bočice

Ah, pa ne znam ja je l' Vama trebaju ovakve bočice. Zavisi kakvi ste ljudi. Ako odilazite u goste i posjete samo sa svojom torbicom, onda Vam ne trebaju. Ni ovakve male, pa ni srednje, a kamoli velik

A Tek Da Nema Ministra

(KOLIKO BI SE ONDA TEK UŠTEDJELO) Kad jednom umrem, pitat će me svi zašto i od čega sam umrla. A ja ću reći,...dobro, baš neću moći tada reći, pa kažem sada. - Umrla sam od štednje i restrikcije! - O

E Ljudi Ljudi

- Pa dobro, Hrvati, zašto ste po cijele dane na ulici?!, zapita Majka Božija sa gornje slike. - Ne valja nam država!, povikaše ljudi sa ulica. - Kako već ne valja?!, u čudu će Majka Božija. Pa nemate

Vrata

Bio na svijetu jedan grad. A u gradu kuća. A na kući vrata. Stara i dotrajala. I ....jako, jako ružna. -Ljudi, prvo ćemo štedjeti za vrata, slože se Ovi iz kuće. I štedjeli. Štedjeli. Teško štedjeti

Priča O Jednom Neši

Silno i presilno smo se voljeli ja i moj muž. A bili različiti k'o nebo i zemlja. Nije bilo tog posla koji on ne bi prekinuo zbog bilo kojeg čovjeka. I nije bilo tog čovjeka zbog kojeg bih ja prekinu

Pisala Nam Julkica

Dragi moji svi skupa! Evo da vam se javim sa par riječi. Nadam se da će vas ovo moje pismo naći u dobrom zdravlju i veselju. Ja sam dobro. Pišem vam iz Banja Luke. Tu sada živim. Kod gospođe Mirjane

Mrak

(Prsluk izvezla pok. Marija Forman) Ne bojim se više spavati u našoj kući. A bojala sam se. Jako! Svaki Dan je govorio: “Gluposti! Čega se bojiš? Tu ti je Sunce. Kome je ono još naškodilo? Pa da! Pra

Da Su Bar Donijeli Ali Nisu

Bila sam u bolnici. & Bilo je tužno i prijeteće poučno. Bolnice su poseban dio našeg života. Tamo dolaziš bez diplome, bez titule. U bolnicama ne vide tvoju kuću niti znaju kakav si automobil ostavio

Vijesti Iz Jedne Šnite Kruha

Jutro je počelo zvonjavom crkvenih zvona i vatrogasnih sirena. Da se nikad ne zaboravi 19. kolovoz 1991. Za spomen na sve kojih danas nema. Ali i opomenu svima, koji smo danas živi. Da pazimo kako ži

Moja Baka

-Znaš da mi je mama čudna ovo ljeto!, rekao je moj Tata mojoj Mami čim smo došli kod moje Bake. -Dobro jutro, rekla je  (ne znam zašto) moja Mama, dok je vani već padao mrak i nije bilo jut

Sretno Naši Hrvatska Hrvatska Hrvatska