Kućna Sreća
Jedna mlada žena hodala od kuće do kuće, tražeći kućnu sreću. - Pa,... jesi li dobro pretražila svoju kuću?, upita je jedna starica na čija je vrata baš zakucala. - Ma nisam! Bilo mi hladno u kući. A
Arhiva priča
Sve objavljene priče · 896 priča
Svoj Kruh Jedi Svoju Tugu Tuguj
(Lutke obukla Marija Forman) Rat je svakom dao njegovu tugu. I nikoga nije preskočio. Išao je od jednog do drugog i govorio:“ Ti plači za sinom! Ti bi mogao u logor. Tebi nek izgori kuća.....“ I bilo
Noćne Straže
Ovdašnji se ljudi nikada nisu laćali oružja. Zemlja je tražila plug. Čak su se i lovom bavili samo lugari. Ovdašnji su ljudi uvijek bili mirni i miroljubivi. “Centimetar zemlje 'vamo ili centimetar t
I Džabe Mene U Zagreb Dovesti
(Prsluk sa slike izvezla svilom Marija Forman) - Čuj, ženi mi se Zrinoslav, pa sam Te htjela moliti i pozvati da nam dođeš čuvati stan dok smo mi na njegovom vjenčanju. - ??????? - Znaš. Zagreb je to
Zebe Duša U Tuđoj Robi
(sliku nacrtala Marija Forman) Vratile su se rode i donijele sa sobom jedno neželjeno dijete. „Neka je samo živo i zdravo, othranit će se,“ požurili su svi prinoseći stare stvari od svoje djece i unu
Vezeno Bogatstvo Božice Biličić Toth Treći Dio
Božica veze strpljivo. Najprije koncem popuni motiv. Pedantno. Da platnena podloga ne probija. A onda svaki motiv obrubi. Ama svaki. Baš svaki. Nevezano za to koliko je sitan i koliko su motivi brojn
Vezeno Bogatstvo Božice Biličić Toth Drugi Dio
U kući sam vidjela valjda bezbroj divnih, bogato vezenih ručnih radova. Rekao bi čovjek da ta žena mjesecima bijelog dana vidjela nije. Ali, nije tako. Božica Biličić-Tot je sve samo ne vuk samotnjak
Vezeno Bogatstvo Božice Biličić Toth Prvi Dio
Netko veze ujutro. Netko veze više zimi. Netko pak kad se od vrućine ne može nosa iz kuće promoliti. Netko veze sam. Netko u udruzi. A Božica veze uvijek. Najprije sam upoznala njene vezene ruže. Kod
Bokal
Kad je rat iz našeg sela iselio jedne i doveo druge susjede, nastojali smo pred njima biti pametniji, ljepši, složniji, bogatiji i bolji nego što smo stvarno i inače bili. Jer ovo su bili fini ljudi.
Onda Vele Napravit Će Nam Udrugu
Nije bilo lako biti logoraš. Ni u ratu, ali bome ni poslije njega. Kao da je bilo nekog zamjeranja, ali i nepovjerenja spram nas logoraša. Prvo, zašto smo se dali zarobiti. Pa nas se moralo oslobađat
Salata
(Puket od lišća izradila Mira Čelec) Bila na svijetu jedna bašča. A u njoj „živjela“ jedna žena. Tu je otkako se snijeg otopio. Gnojila, štihala, grabljala, palila, sadila. Bome joj se i vidjelo. Zim
Još Jedna Priča Bez Naslova
(Luster Marije Forman: lutke obučene u narodne nošnje raznih krajeva, vjera i nacija. I,...svi se drže za ruke.) Bio u našem selu jedan „Vredni“. Kad dođe ručak kod velikih poslova, mi svi požurimo z
Ljudi Na Selu
Ljudi na selu tamo vole i biti. Spokojni su i zadovoljni na tim svojim livadama i njivama. Sve dok im u kuću ne dođe netko iz grada. Onda se uspletu i postide što su tu gdje su. I,...baš k'o za vraga
Priča Bez Naslova
Naša kuća je bila sa jedne strane mosta, a Njegova sa druge strane. Bio je izrazito nizak čovjek. Sve je kod Njega bilo omaleno. Osim siromaštva. I puške koju su mu dali 1991. Sezala mu do zemlje. Že
Kad Se Rat Smijao Grohotom Se Smijao
Rat je imao i svoj crni, precrni humor. Počeli se tako dijeliti na privremeno korištenje prazni stanovi. Dobivali smo ih onakve kakve ih je rat ostavio iza sebe. Bilo ih je svakakvih: s podmjehurenim