
Nekad Ne Baš Tako Davno
Jednom, ne baš tako davno, bilo neko vrijeme u kojem su se ljudi protiv debljine borili motikom. Sve je tada bilo nekako jednostavnije. Nikako lakše. Svakako ljepše. & Nismo se bojali ničega. N
Sve objavljene priče · 898 priča

Jednom, ne baš tako davno, bilo neko vrijeme u kojem su se ljudi protiv debljine borili motikom. Sve je tada bilo nekako jednostavnije. Nikako lakše. Svakako ljepše. & Nismo se bojali ničega. N

Živjela pod zemljom jedna Krtica i samo rovala, rovala. Kad god izviri iz krtičnjaka, bude noć i ona, onako poluslijepa, zaključi da je jednako i pod zemljom i nad zemljom, pa se vrati pod zemlju. Ro

Jedna mlada žena hodala od kuće do kuće, tražeći kućnu sreću. - Pa,... jesi li dobro pretražila svoju kuću?, upita je jedna starica na čija je vrata baš zakucala. - Ma nisam! Bilo mi hladno u kući. A

(Lutke obukla Marija Forman) Rat je svakom dao njegovu tugu. I nikoga nije preskočio. Išao je od jednog do drugog i govorio:“ Ti plači za sinom! Ti bi mogao u logor. Tebi nek izgori kuća.....“ I bilo

Ovdašnji se ljudi nikada nisu laćali oružja. Zemlja je tražila plug. Čak su se i lovom bavili samo lugari. Ovdašnji su ljudi uvijek bili mirni i miroljubivi. “Centimetar zemlje 'vamo ili centimetar t

(Prsluk sa slike izvezla svilom Marija Forman) - Čuj, ženi mi se Zrinoslav, pa sam Te htjela moliti i pozvati da nam dođeš čuvati stan dok smo mi na njegovom vjenčanju. - ??????? - Znaš. Zagreb je to

(sliku nacrtala Marija Forman) Vratile su se rode i donijele sa sobom jedno neželjeno dijete. „Neka je samo živo i zdravo, othranit će se,“ požurili su svi prinoseći stare stvari od svoje djece i unu

Božica veze strpljivo. Najprije koncem popuni motiv. Pedantno. Da platnena podloga ne probija. A onda svaki motiv obrubi. Ama svaki. Baš svaki. Nevezano za to koliko je sitan i koliko su motivi brojn

U kući sam vidjela valjda bezbroj divnih, bogato vezenih ručnih radova. Rekao bi čovjek da ta žena mjesecima bijelog dana vidjela nije. Ali, nije tako. Božica Biličić-Tot je sve samo ne vuk samotnjak

Netko veze ujutro. Netko veze više zimi. Netko pak kad se od vrućine ne može nosa iz kuće promoliti. Netko veze sam. Netko u udruzi. A Božica veze uvijek. Najprije sam upoznala njene vezene ruže. Kod

Kad je rat iz našeg sela iselio jedne i doveo druge susjede, nastojali smo pred njima biti pametniji, ljepši, složniji, bogatiji i bolji nego što smo stvarno i inače bili. Jer ovo su bili fini ljudi.

Nije bilo lako biti logoraš. Ni u ratu, ali bome ni poslije njega. Kao da je bilo nekog zamjeranja, ali i nepovjerenja spram nas logoraša. Prvo, zašto smo se dali zarobiti. Pa nas se moralo oslobađat

(Puket od lišća izradila Mira Čelec) Bila na svijetu jedna bašča. A u njoj „živjela“ jedna žena. Tu je otkako se snijeg otopio. Gnojila, štihala, grabljala, palila, sadila. Bome joj se i vidjelo. Zim

(Luster Marije Forman: lutke obučene u narodne nošnje raznih krajeva, vjera i nacija. I,...svi se drže za ruke.) Bio u našem selu jedan „Vredni“. Kad dođe ručak kod velikih poslova, mi svi požurimo z

Ljudi na selu tamo vole i biti. Spokojni su i zadovoljni na tim svojim livadama i njivama. Sve dok im u kuću ne dođe netko iz grada. Onda se uspletu i postide što su tu gdje su. I,...baš k'o za vraga