
Želim Vjerovati
Držali smo se za ruke tog pretužnog i prestrašnog utorka 2013. Između naših dlanova je bilo malo raspelo. Da pomogne Njemu otići. Bez mene. Da pomogne meni ostati. Bez Njega. & Nisam plakala. Ni taj
Sve objavljene priče · 896 priča

Držali smo se za ruke tog pretužnog i prestrašnog utorka 2013. Između naših dlanova je bilo malo raspelo. Da pomogne Njemu otići. Bez mene. Da pomogne meni ostati. Bez Njega. & Nisam plakala. Ni taj

(Priča je iz arhive, al' zavjesa je "friška". "Putuje u Beč, a mi smo je samo provizorno "prišpendlali" za neke tamne draperije, da je još malo vidimo.) - Ne žali krmenadla, govorila bi uvijek moja s

-Ma ne trebate, prijo!, rekla je moja svekrva mojoj mami. Imam ja žene. -Pa i ja sam žena, rekla je onda moja mama. -Prijo, da se ne nađete uvrijeđeni, oko kupusa treba znat'. & -Ima neko plastično b

-Što da ja jadna radim sa tom tvojom?, govorila je moja svekrva mome mužu, kad je mislila da je ne čujem. Nit šta može, a bome nit šta zna. -Ostavi se ti moje žene, govorio je moj premili muž, kojeg

Seosko imanje mog svekra i svekrve bilo je kao Noina arka. Svega živog tu bilo. Iz staje mukale krave, iz svinjca roktale svinje, po dvorištu kokodakale kokoši, prema rijeci se gegale patke, po noći

U ovaj smo prsluk „upleli“ debeli komad ljeta, najviše tu gdje su „krsta“. Stoga, onaj tko ga bude nosio, ne treba se bojati zime. I treba tako. Početi ranije. Jer,...drugačije sada ne bi bio gotov.

Ama radile smo, kako ne bismo radile. Ali,...nekako, najviše sa vunom, pa vam po onim ljetnim žegama nismo htjeli stajati na muku. No, sad kad se jutrima već i mraz bijeli, sad možemo pokazati što sm

Jednom davno, davno, baš jako davno, isplela sam prijateljici vestu. Plela sam je dugo i pažljivo. Od pletenja do pletenja, zaklapala sam poklopac kartonske kutije u kojoj sam držala pletivo, kako se

Što j' reć, reć', teško i preteško se živi u ovoj našoj državi. Teško onima što rade, a još puno teže onima što ne rade. Teškoće su različite. Onima što rade, teško raditi. Onima što ne rade, teško š

Negdje u petom razredu moje osnovne škole, počelo se pričati da će biti rata. Bili smo još mali, nismo ni znali ni razumjeli otkuda i kako, ali dovoljno veliki da se i sami bojimo. & Sjećam se, i naš

Što ima, što nema, Čovjek za kavu uvijek ima. Mora imati. Jer,...već dugo vremena i puno godina, to mu je jedino što ima. I,...kad gledaš, zaista je najisplatnije uložiti u kavu. Kava ti daje ulaznic

-Spavanje u 22 ”časa”, složila se Helena početkom ljeta, kada je doputovala k meni na “ferije”. Meni teško izdurati i do tih, kako ona kaže, 22 ”časa” jer volim rano zaspati, al’ daj šta daš. Dok je

Da smo baš prezadovoljni, …nismo. Motiv i boje prekrasni. Al’,…što j’ reć’, reć’, namreškalo se. & Imali mi jednu rođakinju sa muževe strane. Da smo je baš obožavali, i…nismo. Ta bi rađe crkla nego p

Lagano, ali sigurno prolazi ono što se zove “moj godišnji odmor“. No, ne žalim. Bilo je, i još je uvijek, jako, jako lijepo. Večere uz svjetlo svijeća. Koncerti. Šoping. Što bi drugo čovjek i mogao p

I ovogodišnje Helenino ljetovanje kod mene započelo je savršeno spremljenom kućom i osmišljenim igrama. Da ne dangubim spremajući i da se u potpunosti mogu posvetiti igranju sa njom. Ali, Helena se v