Lagati Se Ne Smije
-Pa, bako, ne pričaj gluposti. Kako kažeš da je mene donijelo ljeto? Vidiš da me dovezao moj tata. Vidiš auto! A ljeto nema auto. To svaka baka mora znati. Ljeto nema ni noge. Ni ruke. Ni torbu. Kako
Arhiva priča
Sve objavljene priče · 896 priča
Prsluci
Najprije se ode. Daleko. Što dalje. U udaljenu zemlju. Zapravo, ....najudaljeniju. Jer, što dalje odeš, bit ćeš uspješniji. I pred sobom; i pred drugima. & Svega ti dosta. I države. I skupoće. I bije
Mogla Bi Mogla Bi Mogla Bi Svašta
-Šta bi jeli, kad bi se svi štrikanja hvatali?!, ljutila se moja svekrva, kad god bi me vidjela s ručnim radom. K'oda mi nije dosta Rezike, sad još i ova mala. & Rezika je bila sestra mog svekra. Ne
Vedro Nebo
Živjela na svijetu dva čovjeka. Jedan bio Visok, drugi bio Mali. Skroz Mali. Ovaj Visoki bio značajan. Ovaj Mali bio beznačajan. Skroz beznačajan. Bez Visokog se ništa nije započinjalo. A ovaj Mali,
Svađali Se
-Ja sve pošteno. I samo od svog rada, smireno će Čvarak. -Aha!, ljuto će Bijeli Luk. (Domaći) K'oda smo mi ludi! K'oda mi nismo vidjeli kol'ko se i kol'ko pakovalo u grad, samo da se tebe namjesti. I
Seoska Šnajderica
Ovaj mali servis, ili bolje rečeno, ono što je od njega ostalo, prekrasna mi je uspomena na djetinjstvo moje kćeri kada smo nas dvije, kao jedine žene u kući, dugo ispijale svoje, ženske kave. & Bio
E Da Tako Je To
Za ova kišna vremena, uzbunili se i konci u našim košarama. Čak se i posvađali. -Ja ću sa Crvenim na žuto platno, zakrešti promuklo Ljubičasti konac. -Ma nemoj, oštro ga i u pol njegove ljubičaste re
Bajka O Jednoj Nemani
Iza sedam brda i sedam dolina, pa onda još iza sedam mora, bila na svijetu jedna čudna i prečudna zemlja. A ljudi u njoj bili još sto puta čudniji. Hodali polako. Izgledali bezvoljno. I,...svi bili s
„najpravije“ Ljubavi
Ljubav, ili je na prvi pogled, ili uopće nije ljubav. Bar ne ona prava. „Najpravija“. & „Najpravija“ ljubav nikada nije čula za razum. Ona „cvate“ samo u srcu. I tu joj je dobro. I tu joj je toplo. I
Ma Nije Prerano Kakvo Prerano
-Što vele, kakav se skrojiš, takav se i podereš. I,...svatko se drži svoga „kroja“. Jer misli da je baš tako najbolje. & Sve tako i ja. Ustajem jako, jaaako rano. Jer je tako najbolje. A i da se sve
Viseće Pisanice
- Joj, dečki, da nas bar naša mama može vidjeti!, govorila su ukrašena jaja, ljuljajući se na peteljkama od divnih svilenih traka i zadivljeno sama sebe ogledavala u ogledalu mog regala. –Ja sam uvij
Kad Je Čovjek Dobar I Predobar
– Strašno! A mi se još usudimo kukati nad svojom sudbinom. A vidi kakva zla sve ljudi trpe. Jadna žena. Ne daj, Bože, nikome!, govorila sam sažalno i suosjećajno prelistavajući novine. & Ma, čim dobi
Priča O Jednom Krojaču
Negdje iza Domovinskog rata, otvori jedan Mali čovjek krojačku radnju. U jednom malom gradu. To mu bila i struka i zvanje, pa mislio, nek nisam nikom na trošak. -Što bismo mi čekali socijalnu pomoć,
Ljetna Tajna Ukrasnih Jastučića
Kome sad trebaju ove zimske pernate jakne i debele vunene veste? Baš nikome. Al', trebat će. I svakog je proljeća tako. Ako ih ostaviš u ormaru, ugušiše ljetnu garderobu. Ako ih izneseš bilo kuda izv
Proljetna Sadnja
-Prijo draga, ne da Vam „lackam“, al' ja sam još u svatovima vidjela da ste Vi poštena žena, reče moja svekrva nedugo iza svatova mojoj teti. Maminoj sestri. K'o da si niste sestre! -Niste Vi, prijo,