
Nikad Ne Znaš Kad Ti Trefi Netko Doći
Zgodni su ljudi Slavonci. Kad nekom idu, zaskviči prasence dan ranije....gdje ćeš ići praznih ruku? A ljudi te tako lijepo pozvali! Ražanj na „gepek“, litrenku šljivovice, dva, tri para kobasica, pa
Sve objavljene priče · 898 priča

Zgodni su ljudi Slavonci. Kad nekom idu, zaskviči prasence dan ranije....gdje ćeš ići praznih ruku? A ljudi te tako lijepo pozvali! Ražanj na „gepek“, litrenku šljivovice, dva, tri para kobasica, pa

Kome sad trebaju ove zimske pernate jakne i debele vunene veste? Baš nikome. Al', trebat će. I svakog je proljeća tako. Ako ih ostaviš u ormaru, ugušiše ljetnu garderobu. Ako ih izn

- Uzmi! Da te okrijepi putem !, reče mi kolegica s posla, pruživši mi jednu bananu, koja je vjerojatno trebala biti njen gablec. Ona jako voli banane. A ja jako ne volim putovati. Kad vozim sama, još

( Slika moje kćeri) U svoga sam se muža bila silno zaljubila. Voleći njega, voljela sam sve što je imalo bilo kakve veze s njim. Voljela sam njegovu kuću. Njegovo dvorište. Njegovog psa. Voljela sam

- Joj, dečki, da nas bar naša mama može vidjeti!, govorila su ukrašena jaja, ljuljajući se na peteljkama od divnih svilenih traka i zadivljeno sama sebe ogledavala u ogledalu mog regala. –Ja sam uvij

Srećom, selo nije poplavljeno. Ali, do sela se ne može. Osim čamcem. -Ipak smo na uzvisini, tješili seljani jedni druge. Samo hranu treba štedljivo trošiti jer ovim se kišama ne vidi kraja. Tko zna k

Kad čovjek živi sam, sam se sa sobom o svemu dogovara. I o svemu sam odlučuje. Kad mu krene nizbrdo, sam sebe tješi. I sam sebe hrabri. A kad mu krene uzbrdo, sam sebe hvali. I sam sebi čestita. Sam

Živeći tako tiho, mirno, uredno, vrijedno, sa vjerom u Boga, teta Barbara je pisala i pjesme. Kad'?, uz muža i četvero djece još i to, ne znam. Ali znam da su lijepe i da svaka ima poruku. Uvjerite s

Ma da! Kod tete Barbare stvarno bilo sve prekrasno. I sa nekim značenjem. I sa nekom pričom. Ovaj luster! Recimo. Dobio ga tetak Slavko negdje polovinom prošlog stoljeća od svog oca za rođendan. & Pa

Što j' reć'reć', bili smo mi pošteni i vrijedni ljudi. Pa smo si svega i naradili i priskrbili. („A ne k'o moji roditelji.“-citat završen) Moja svekrva divno kuhala, al' nekako, za tim našim ručkovim

Ovo je Barbara Špančić. Rođena sestra moje svekrve. Ista ona što je u mojim svatovima pazila na pohanje. ( Moji svatovi-Treći dio ) I što je iz svatovske kolone skrenula svojoj kući po zdjelu. I što

Svaka je ulica, i svako selo, svijet u malom. U svakoj kući neki drugačiji ljudi. Sa bezgraničnim uvjerenjem da su baš oni „oni pravi“. I da se život najbolje živi baš tako kako oni to. I da su drago

-Prijo draga, ne da Vam „lackam“, al' ja sam još u svatovima vidjela da ste Vi poštena žena, reče moja svekrva nedugo iza svatova mojoj teti. Maminoj sestri. K'o da si niste sestre! -Niste Vi, prijo,

Baš je gadno i pregadno živjeti sam. Čak i da nema ove prevelike tuge, neda se čovjeku kuhati samo za sebe neke velike i ukusne ručkove. Malo mi se neda, malo bih prišparala, malo uz jako udaljen pos

I tako Rozalija otputovala u Italiju. Sama. Bez volje. I bez želje. Šta će? Da ne uvrijedi djecu. I da ne propadnu ti njihovi novci. Kad su već platili. -Ipak su me trebali pitati, razmišljala je Roz