Dobrota Je Kao Jeka
- Uzmi! Da te okrijepi putem !, reče mi kolegica s posla, pruživši mi jednu bananu, koja je vjerojatno trebala biti njen gablec. Ona jako voli banane. A ja jako ne volim putovati. Kad vozim sama, još
Arhiva priča
Sve objavljene priče · 896 priča
Perušalo
( Slika moje kćeri) U svoga sam se muža bila silno zaljubila. Voleći njega, voljela sam sve što je imalo bilo kakve veze s njim. Voljela sam njegovu kuću. Njegovo dvorište. Njegovog psa. Voljela sam
Viseće Pisanice
- Joj, dečki, da nas bar naša mama može vidjeti!, govorila su ukrašena jaja, ljuljajući se na peteljkama od divnih svilenih traka i zadivljeno sama sebe ogledavala u ogledalu mog regala. –Ja sam uvij
I Poplave Pišu Svoje Priče
Srećom, selo nije poplavljeno. Ali, do sela se ne može. Osim čamcem. -Ipak smo na uzvisini, tješili seljani jedni druge. Samo hranu treba štedljivo trošiti jer ovim se kišama ne vidi kraja. Tko zna k
060919191
Kad čovjek živi sam, sam se sa sobom o svemu dogovara. I o svemu sam odlučuje. Kad mu krene nizbrdo, sam sebe tješi. I sam sebe hrabri. A kad mu krene uzbrdo, sam sebe hvali. I sam sebi čestita. Sam
Barbara Špančić Četvrti Nastavak
Živeći tako tiho, mirno, uredno, vrijedno, sa vjerom u Boga, teta Barbara je pisala i pjesme. Kad'?, uz muža i četvero djece još i to, ne znam. Ali znam da su lijepe i da svaka ima poruku. Uvjerite s
Barbara Špančić Treći Nastavak
Ma da! Kod tete Barbare stvarno bilo sve prekrasno. I sa nekim značenjem. I sa nekom pričom. Ovaj luster! Recimo. Dobio ga tetak Slavko negdje polovinom prošlog stoljeća od svog oca za rođendan. & Pa
Barbara Špančić Drugi Nastavak
Što j' reć'reć', bili smo mi pošteni i vrijedni ljudi. Pa smo si svega i naradili i priskrbili. („A ne k'o moji roditelji.“-citat završen) Moja svekrva divno kuhala, al' nekako, za tim našim ručkovim
Barbara Špančić
Ovo je Barbara Špančić. Rođena sestra moje svekrve. Ista ona što je u mojim svatovima pazila na pohanje. ( Moji svatovi-Treći dio ) I što je iz svatovske kolone skrenula svojoj kući po zdjelu. I što
Ljudi
Svaka je ulica, i svako selo, svijet u malom. U svakoj kući neki drugačiji ljudi. Sa bezgraničnim uvjerenjem da su baš oni „oni pravi“. I da se život najbolje živi baš tako kako oni to. I da su drago
Sadnja
-Prijo draga, ne da Vam „lackam“, al' ja sam još u svatovima vidjela da ste Vi poštena žena, reče moja svekrva nedugo iza svatova mojoj teti. Maminoj sestri. K'o da si niste sestre! -Niste Vi, prijo,
Moj Nedjeljni Ručak
Baš je gadno i pregadno živjeti sam. Čak i da nema ove prevelike tuge, neda se čovjeku kuhati samo za sebe neke velike i ukusne ručkove. Malo mi se neda, malo bih prišparala, malo uz jako udaljen pos
Šećer Žena Četvrti Nastavak
I tako Rozalija otputovala u Italiju. Sama. Bez volje. I bez želje. Šta će? Da ne uvrijedi djecu. I da ne propadnu ti njihovi novci. Kad su već platili. -Ipak su me trebali pitati, razmišljala je Roz
Šećer Žena Treći Nastavak
(šećerni različci Rozalije Kurjaković) Nije Rozalija više htjela ni kuhati. Za koga bi?, mislila je. Ali ni jesti. Kad bi joj se najavila kakva posjeta. -Kud bih išla? I zašto bih išla?, mislila je R
Priča O Rozaliji Kurjaković Drugi Nastavak
Divno, složno i sretno su živjeli ona i njen muž. Djeca su odrasla, bila su dobra i zahvalna, odavno su preuzela svoje živote i svoje probleme u svoje ruke. A njih dvoje jutro započinjali dugim čajev